U raznim oblicima prekarnog rada, a to su svi nestandardni oblici zapošljavanja, radi više od 17 posto hrvatskih radnika. Njihova su radnička prava gotovo nikakva, u pravilu su potplaćeni, bez ikakve profesionalne perspektive i s vrlo nestabilnim radnim mjestom, upozorio je Savez samostalnih sindikata na međunarodnoj konferenciji koja je na tu temu održana u Zagrebu.

 

Svi oblici prekarnog rada bilježe trend porasta. Kriza je u mnogim sektorima uzrokovala pad broja zaposlenih na neodređeno vrijeme, a stalno zaposleni radnici zamijenjeni su privremenima. Uštede se traže preko leđa radnika, upozorio je predsjednik SSSH Mladen Novosel.

"Sve je više ugovora na određeno vrijeme, preko agencija, u poljoprivredi ima naročito vaučerskog rada, pa čak i pojave samozaposlenosti", rekao je Novosel.

Najčešće su im plaće niže od stalno zaposlenih, rade prekovremeno bez naknade, nemaju ni druga materijalna prava, niti mogućnost napredovanja, a u strahu od gubitka posla ne usude se ništa od posodavca tražiti, istaknula je Petra Šprajaček iz Sindikata.

"Općenito fleksibilni oblici rada nisu nešto negativno, ponekad su opravdani, ali bi trebao postojati balans između fleksibilnosti i sigurnosti. U stvarnosti dolazi do zloupotrebe gdje je fleksibilnost na većoj razini i to ide nauštrb radnika i radnog mjesta", rekla je Šprajaček.

Općenito gledano, prekarni rad je još uvijek na rubovima u većini sektora, no ima i onih u kojima je dominantan. Primjerice u turizmu, istaknula je Duška Lončar iz Sindikata turizma.

"Mi imamo strahovitih problema s tim. Mi smo sektor koji je prije 10 godina ukazivao na probleme agencijskih radnika, tada su me blijedo gledali o čemu ja to pričam, danas znamo", rekla je Lončar.
Jedno od rješenja je, smatraju u sindikatu, sindikalno organiziranje kako bi se radnicima na taj način pokušalo pomoći, no prema istraživanju koje su sami proveli, 20 posto ispitanih radnika ne vjeruje u sindikate, a oko 11 posto ih smatra da im sindikat ne može ništa ponuditi.