Pranje novca je po definiciji izvršavanje radnji putem više transakcija kojima se prikriva pravi izvor novca ili druge imovine koja je nezakonito pribavljena, s ciljem da se novac ili imovina prikažu kao zakonito stečeni.

 

Pranje novca odvija se u tri osnovne faze: polaganja, preslojavanja i integracije.

Faza polaganja je trenutak kada kriminalci prljavi novac ubacuju u financijski sustav, te ga raznim metodama pokušavaju što više udaljiti od nezakonitog izvora. U ovoj fazi perači novca po prvi puta uključuju novac u legalne tokove, te ih je u ovoj fazi najlakše otkriti.

Faza preslojavanja je proces kruženja novca kroz financijske sustave, kroz razne bankovne račune, ili oblike imovine (novac u nekretnine i sl.) ili kroz različite države, kako bi se pokušao prikriti trag novca i njegovo porijeklo.

Faza integracije dolazi na kraju, kada je novac uspješno ušao u legalne financijske tokove, te se "miješa" s legalno stečenim sredstvima. Preslojavanjem je novac udaljen od stvarnog izvora, te se integrirao u financijske tokove.

U praksi se ove faze vrlo često preklapaju ili se odvijaju istodobno, ovisno o tome koje metode osobe koje se bave pranjem novca imaju na raspolaganju.

U smjernicama Hrvatske narodne banke navodi se nekoliko najčešće korištenih kojima se pokušava zaobići sustav za otkrivanje i sprječavanje pranja novca:

Strukturiranje – strukturiranje većih iznosa gotovine iznad limita za identifikaciju u manje iznose gotovinskih transakcija i njihovo plasiranje u financijski sustav. Navedene manje iznose najčešće u sustav deponira veći broj osoba, čime se pokušava izbjeći otkrivanje, odnosno obveza obavješćivanja o gotovinskim transakcijama iznad određenog iznosa i obveza identificiranja stranke.

Mnogostruke transakcije – ista osoba u jednome danu obavlja dvije transakcije ili više njih, a ukupni iznos transakcija u jednome danu prelazi propisani limit za utvrđivanje i provjeru identiteta stranke ili obavješćivanje Ureda za sprječavanje pranja novca.

Kupnja ili prodaja strane valute – nezakonito stečena sredstva rabe se za kupnju strane valute koja se zatim transferira na bankovne račune u offshore financijske centre.

Korištenje nominalnih predstavnika – ovo je najčešće primjenjivana metoda u fazi polaganja. Osoba koja želi "prljavi" novac uvesti u financijski sustav može pokušati prikriti podrijetlo nezakonito stečene imovine uključujući nominalnog predstavnika, poput člana člana obitelji, prijatelja i sl.

Osim toga, HNB kao metode navodi i korištenje korištenje raznih oblika trgovačkih društava i zaklada – osobito fiktivnih trgovačkih društava (shell company) koja se osnivaju u državama u kojima ne postoje strogi propisi u vezi sa sprječavanjem pranja novca odnosno identifikacijom stvarnog vlasnika.

Kod pranja novca popularno je  korištenje stranih ili offshore jurisdikcija – pogotovo korištenje više stranih ili offshore jurisdikcija tako da je, primjerice, račun u banci u jednoj državi vlasništvo trgovačkog društva sa sjedištem u drugoj državi, a da "vlasnik" navedenoga trgovačkog društva ima sjedište ili prebivalište u trećoj državi i sl., a povećanje povećanje broja stranih ili offshore jurisdikcija uključenih u shemu otežava otkrivanje kaznenih djela i osoba koje su u to uključene.

Kako se pere novac: Primjeri iz prakse

Perači novca vrlo su kreativni, tako da postoji bezbroj primjera kako se to radi, a nastavku donosimo nekoliko primjera iz prakse, koje je objavilo Ministarstvo financija - Ured za sprečavanje pranja novca, u dokumentu iz 2011. godine:

Fiktivni računi - utaja poreza

Inozemna tvrtka registrirana u off shore financijskom centru ispostavlja račun za usluge (konzultantske, marketinške, informatičke) domaćoj tvrtki. Domaća tvrtka plaća račun doznakom u inozemstvo na račun iste off shore tvrtke koji je otvoren u susjednoj ili drugoj, geografski bliskoj državi.

Ispostavljeni račun inozemne off shore tvrtke evidentira se kao trošak u poslovnim knjigama domaće pravne osobe (umanjenje porezne osnovice). Inozemna i domaća tvrtka vlasnički su povezane, a doznačena novčana sredstva u inozemstvu se podižu u gotovini na teret nerezidentnog računa otvorenog u inozemstvu. Ista novčana sredstva se unose u Republiku Hrvatsku bez prijave na državnoj granici te se u daljnjem tijeku koriste za kupnju nekretnina i pokretnina u RH ili vrijednosnih papira.

Karakteristike tipične off shore tvrtke su sljedeće:  nema zaposlenih djelatnika u matičnoj zemlji u kojoj je registrirana već funkcionira putem tvrtke opunomoćenika, odnosno agenta ili posrednika koji za istu off shore tvrtku obavlja usluge u svezi registracije ureda, te usluge povrata pošte, a sve to uz određenu naknadu. Dakle, kao takva, off shore tvrtka nije niti u mogućnosti obavljati bilo kakvu gospodarsku djelatnost u matičnoj zemlji. Osim toga, moguća svrha njezina osnivanja vrlo često se ogleda u otvaranju nerezidentnih računa putem kojih se često obavlja neosnovan transfer novčanih sredstava iz RH u inozemstvo i potom povrat tih sredstava ponovno u RH, unošenjem gotovog novaca preko državne granice bez prijave nadležnim carinskim tijelima ili kreditnom linijom.

Transfer novčanih pošiljki - krijumčarenje ljudi ili međunarodna prostitucija

Različite domaće fizičke osobe, ili strane fizičke osobe koje borave u RH, tijekom vremenskog razdoblja od jedne godine putem društva koje obavlja određene usluge platnog prometa, uključujući i prijenos novca, doznačuju u inozemstvo gotovinska novčana sredstva, ili su pak primatelji novčanih sredstava iz inozemstva,

Primatelji odnosno pošiljatelji novčanih sredstava su različite fizičke osobe iz različitih zemalja – Rusija, Ukrajina, SAD, Njemačka, Izrael, Nigerija, Mali, Liberija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Portugal, Italija, Moldavija, Kanada, Brazil, Argentina i dr.

Za domaće fizičke osobe u svojstvu pošiljatelja nema evidentiranih primanja koja bi mogla biti izvor gotovinskih novčanih sredstava kojima isti raspolažu.

Razlozi za sumnju: slanje gotovog novca posredstvom društva koje obavlja određene usluge platnog prometa, uključujući i prijenos novca, umjesto korištenja bankovnih računa i usluga poslovnih banaka, obavljanje većeg broja transakcija u manjim iznosima, različite fizičke osobe iz različitih zemalja u svojstvu primatelja novčanih sredstava.

Polaganje i dizanje novca s računa - šverc droge

Nekoliko fizičkih osoba međusobno povezanih rodbinskim i drugim vezama u duljem vremenskom razdoblju polažu gotovinska novčana sredstva u korist vlastitih računa ili pak računa drugih fizičkih osoba s kojima su povezani, a koji računi su otvoreni kod nekoliko hrvatskih banaka. Dio tako položenih gotovinskih novčanih sredstava se oročava, a dio se isplaćuje u gotovini. Gotovina je kasnije iskorištena za kupnju nekretnina i tvrtki u RH.

Iste fizičke osobe nisu zaposlene i nemaju evidentiranih prihoda te su pod sumnjom u počinjenje kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, kao i pod sumnjom da pripadaju organiziranoj kriminalnoj skupini koja počinjenjem tog kaznenog djela ostvaruje veću imovinsku korist, te stoga postoji sumnja da novčana sredstva položena u gotovini u bankarski sustav RH proizlaze iz kaznenog djela zlouporabe opojnih droga.

Razlozi za sumnju: intenzivno polaganje gotovine u iznosima ispod Zakonom propisanog iznosa koji podliježe prijavi Uredu za sprječavanje pranja novca u kraćim vremenskim intervalima tijekom duljeg vremenskog razdoblja, korištenje računa povezanih fizičkih osoba, te podaci o kriminalnim aktivnostima sudionika.

Izvori: HNB, MFIN