Brzo bi se mogao privatizirati i državni udjel u lancu marina ACI za koji su već pokazali interes veliki igrači (Dogus grupa, Adris grupa). Među kandidatima za privatizaciju i nekoliko je turističkih tvrtki

Vladina odluka da nacionalizaciju Ine financira prodajom 25 posto HEP-a izazvala je žestoke reakcije političke oporbe, a nezadovoljstvo raste i u redovima Vladinog partnera Mosta. Sindikati najavljuju štrajk i javnu pobunu, a najdalje je otišao saborski zastupnik SDP-a Gordan Maras koji traži referendum. Hoće li Vlada odustati od prodaje HEP-a i odlučiti se za prodaju neke druge imovine.

Prema grubim procjenama, za otkup MOL-ovog udjela u Ini Vlada treba prikupiti najmanje milijardu eura. Provjerili smo koje bi se još tvrtke iz državnog portfelja mogle privatizirati kako bi se namaknula sredstva potrebna za podržavljenje Ine.

Država je vlasnik petstotinjak tvrtki, ali u većini slučajeva riječ je o manjinskim udjelima neznatne vrijednosti. U većinskom vlasništvu države je pedesetak kompanija, ali one najvrednije zbog strateške važnosti i netržišnog karaktera ne smiju u privatizaciju. Riječ je o tvrtkama koje upravljaju javnim dobrima poput Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda, Hrvatskih autocesta….

Sve ostale kompanije koje djeluju na slobodnom tržištu potencijalne su privatizacijske mete. Premda na prvi pogled država raspolaže ogromnim privatizacijskim potencijalom, pored HEP-a u državnom portfelju ustvari i nema puno tako vrijednih kompanija koje se mogu brzo i unosno unovčiti.

Za Jadranski naftovod država bi mogla dobiti više od četiri milijarde kuna
U energetskom sektoru država, uz HEP, posjeduje strateške tvrtke Jadranski naftovod (JANAF), Plinacro i Podzemno skladište plina koje raspolažu vrijednom infrastrukturom. Najveću vrijednost ima JANAF koji se bavi transportom i skladištenjem nafte i naftnih derivata. Državni udjel u ovoj kompaniji trenutačno na burzi vrijedi oko 4,2 milijarde kuna.

U privatizacijskom bubnju moglo bi se naći i dvadesetak državnih kompanija iz drugih sektora. Najviše novca moglo bi se dobiti od prodaje udjela u Hrvatskoj poštanskoj banci, Croatia osiguranju, Podravci i ACI-ju.

Vrijednost manjinskog državnog udjela od dvadesetak posto u Podravci trenutačno vrijedi oko 536 milijuna kuna. Međutim, privatizacija koprivničke kompanije uvijek je bila vruće političko pitanje, zbog čega su propali svi dosadašnji pokušaji prodaje. Hrvatska poštanska banka (HPB) posluje sve bolje nakon provedene dokapitalizacije u kojoj je sudjelovala država s privatnim investitorima. Državni udjel u toj banci trenutačno vrijedi oko 915 milijuna kuna.

Brzo bi se mogao privatizirati i državni udjel u lancu marina ACI za koji su već pokazali interes veliki igrači (Dogus grupa, Adris grupa). Za udjel u ACI-ju država bi mogla inkasirati oko 560 milijuna kuna.

Među kandidatima za privatizaciju i nekoliko je turističkih tvrtki za koje država već dulje vrijeme traži kupca. Riječ je o tvrtkama Hoteli Makarska, Hoteli Maestral, Club Adriatic i Jadran Crikvenica. Prema gruboj procjeni, za ove turističke kompanije država bi mogla ukeširati oko 250 milijuna kuna.

Uz malobrojne zlatne koke, na privatizacijskoj listi bi se mogle naći brojne problematične kompanije za koje nije izgledan velik interes ulagača. Među njima su Croatia Airlines, Petrokemija, Đuro Đaković holding, Jadroplov, HŽ Cargo, Borovo, Badel 1862, Croatia banka, Vjesnik (tiskara)… Čak i ako uspije pronaći strateške partnere za navedene kompanije, država ne može očekivati značajnije prihode od njihove prodaje budući da navedenim tvrtkama prvenstveno treba svježi kapital za restrukturiranje i razvoj.

Potencijalni kandidati za privatizaciju su i zračne luke od kojih je ona najvrednija (u Zagrebu) već dana u koncesiju, Hrvatska lutrija, Jadrolinija, Narodne novine i Hrvatska pošta.

Kad se sagledaju sve mogućnosti, jasno je zašto je HEP iskrsnuo kao rješenje za povratak Ine u državne ruke. Ustvari, jedino prodajom HEP-a odjednom se može namaknuti dovoljno novca za otkup MOL-ovog udjela u Ini, a da se ne povećava javni dug.