Ante Rubeša, čelnik Akcije mladih i nezavisnih medijima je uputio priopćenje za javnost zajedno s fotografijama devastiranog Centra Mocire. Priopćenje i fotografije prenosimo u cjelosti.
Poštovani, ponukan liričkim izražajem Druga profesora Jose Nekića
prisiljen sam napisati nekoliko obzervacija o njegovom liku i
djelu.
Druže Nekiću tvrdite da ste profesor književnosti, a mene vaš
stil pisanja podsjeća na nedorečenog seoskog pjesnika, koji
njeguje tradicijski izričaj, onako sam na proplanku u brdima, dok
čuva ovce. U svakom pismu koje si nam napisao, spočitavaš nam i
na taj način degradiraš građane koji nas podržavaju u
beskompromisnoj borbi protiv bezimene interesne skupine čiji ste
i sam član, štoviše predsjednik. Tako ste Marjani napisali da na
izborima nije ni dobila ni glasove svoje obitelji, a evo sada
tvrdite da Marko na trgu nije uspio prikupiti ni 25 potpisa
podrške za svoju kandidaturu.
Pa dobro koliko si ti to Druže joso glasova dobio i za što si se
ti to u životu kandidirao, osim uhljebio. Jesi li ti Druže joso
svjestan da si ti jedini predsjednik gradske organizacije, te
vaše sekte koji je toliko popularan i svi ga znaju da nije u
stanju biti kandidat za dogradonačelnika a kamo li
gradonačelnika. Jesi li ti Druže joso svjestan da te ne
doživljavaju čak ni tvoji članovi jer znaju ako ti budeš kandidat
za dogradonačelnika, da će im rapidno pasti podrška upravo zbog
te tvoje pjesničke naravi.
Daj nam više razjasni što je bilo s tom zastavom. Jesi li je
skinuo ili nisi? Ti ovdje tvrdiš da nisi a svjedoci tvrde da jesi
i to da je za inat tebi i ostalim komunjarama prebačena na zvonik
crkve u Briševu. Ako jesi bilo bi bolje da si se opravdao i rekao
da je to bilo u kontekstu vremena, da si je skidao u suzama
bojeći se za svoju egzistenciju. Nešto slično kao što je Stipe
Mesić u kontekstu devedesetih pjevao “Juru i Bobana”, a Naš Dario
“Hej Slaveni” u zboru osamdesetih.
Ti očito imaš neki fetiš na zastave (kao i Darijo na špine), pa
ti smeta ona naša sa obale slobodnog Hrvatskog mora, koja je
postavljena da bi spriječila tvoju družinu da rasproda i ovo malo
svetog tla što nam je ostalo. Kažeš ruzinava je i poderana.
Nažalost ti tako uskogrudan ne shvaćaš, da je ona u istom stanju
kao i naš napaćeni opljačkani i protjerani narod, zahvaljujući
dvoglavoj zvijeri koja već dvadeset godina razdire ono
zajedništvo s početka devedesetih. Diverzanti su je tri puta
bacali u more, mi smo je svaki put dizali i eno je, stoji ponosno
na spomen svih obespravljenih i protjeranih građana naše
domovine. Kažeš vrijeđa ugled i dostojanstvo! Koga? Sanadera,
Kalmete, Antičević-Marinovičke, Čačića, Milanovića, Vidoševića,
Longina, Zrilića, Jovanovića, Pusičke,… Ma nemoj me nasmijavati
molim te. Samo razmišljam još kako bi otišao i zapalio lumin za
svakog prijatelja, što je niti 20 godina nakon pobjede u
Domovinskom ratu, bio prisiljen napustiti rodnu grudu za koju su
im ginuli očevi i djedovi, u potrazi za pravednijim sistemom.
Vjeruj mi vi bi s Narodnog trga mislili da sam zapalio Brodaricu
koliko ih ima.
Kako bi građanima približio tvoju stručnost i profesionalnost te
učinke tvoga rada potrudio sam se i fotografirao par fotografija
tvog nažalost jedinog projekta sve ove godine kao pročelnika za
školstvo. Tvoja najveća sramota. Centar Mocire. Iako preko starih
udbaša i rezervnih oficira jna, prebacuješ odgovornost Sabini,
koja je i jednim djelom krivac (ali ona je iz Našica pa je to baš
i ne dira), ti s druge strane nisi napravio ništa kako bi
zaustavio devastaciju Centra Mocire. Umjesto što daješ ljudima
sto kuna da nas gade ovdje u komentarima, mogao si organizirati
tu svoju mladež da očiste ono smeće i prebojaju grafite. Ma kad
bolje razmislim, ja da sam na tvome mjestu od 2007.g. do danas,
koliko ono podleže devastaciji bi pozvao sve one koji me vole kao
i tebe, organizirao bi autobuse i pravac u Zagreb. Zatim bi
ispred ministarstva podigao šator i štrajkao glađu sve dok se
nešto ne bi pokrenulo.
Za kraj svog priopćenja si se dotakao Raja i pakla pa ću ti
ispričati jednu anegdotu iz gradske uprave. Stojimo Marko i ja
kod Šjor Živka Kolege u uredu i tražimo da nam dozvoli
uvrštavanje točke na dnevni red.
Šjor Živko: Zašto bi ja vama dozvolio uvrštavanje te točke na
dnevni red?
Rubeša: Pa Šjor Živko mislim kako bi nam trebali dozvoliti da se
bar malo umilite Bogu da Vam otpusti grihe, jer što ćete reći sv.
Petru na vratima. Bio sam u Hadezeju. Jeeeee kako ste?!?.
Šjor Živko: Ja bi rađe iša i u pakal ako ste vas dva u raju.
Živjeli!
Ante Rubeša, Akcija Mladih i
nezavisnih Zadar
