Uvjeren sam da su ploču u Vruljici razbili desničari, isti oni koji danima izvještavaju o sutrašnjem “skupu jugoslavena u Zadru” – napisao je na svom Facebook profilu gradski vijećnik Erol Gaši (SDP) nakon što je jutros odjeknula u medijima vijest da je netko preko noći razbio spomen ploču branitelju i “ustaškom sinu” Rajku Lozi u Vruljici ispred županijske zgrade.
– Ja sam spreman ovog trenutka otići na policiju na detektor laži s Matom Lukićem i ostalim zadarskim radikalnim desničarima kako bi se potvrdilo da nemam nikakvih saznanja o razbijanju ove ploče, nastavio je Gaši i dodao.
“Uvjeren sam kako će se na istom tom ispitivanju pokazati kako netko od vođa radikalne desnice i ostalih njihovih sljedbenika ima saznanja ili je sudjelovao u ovom činu.
Na kraju svega, nadam se kako će Rajko Lozo konačno dobiti spomenik vrijedan životu koji je dao za Hrvatsku.
Pravi hrvatski spomenik u njegovom hrvatskom, a ne ustaškom Zadru!”
Zatim se u komentarima nadovezao i Jurica Gašpar, urednik portala Morski.hr, koji je ponudio svoju teoriju o počiniteljima:
“A možda je samo komunalno redarstvo krenulo provoditi članak 13., stavak 2. Zakona o grobljima: Bez obzira na to nalaze li se oprema i uređaji grobnog mjesta i spomen-obilježja unutar ili izvan područja groblja, zabranjeno je: – opremom i uređajima grobnog mjesta i spomen-obilježja suprotnima najvišim vrednotama ustavnoga poretka ili pozitivnim propisima Republike Hrvatske vrijeđati nacionalne, vjerske ili moralne osjećaje građana“
Naknadno se na svom Facebook statusu oglasio i županijski vijećnik Mate Lukić.
Podsjetimo, na ploči, osim imena i podatka o pogibiji, isklesani su elementi koji aludiraju na ideološke simbole i retoriku iz razdoblja NDH: kontura granica NDH, varijante šahovnice s prvim bijelim poljem te tekstovi koji u jednom dijelu glasno veličaju — ili se tumače kao veličanje — ustaškog nasljeđa (npr. formulacija “ustaški sine“ i rečenice upućene na „Nezavisnu Državu Hrvatsku“).
Upravo ti elementi doveli su do optužbi da ploča prekoračuje javni izraz žaljenja za poginulim braniteljem i ulazi u zabranjeno političko-ideološko veličanje.
Međutim, nitko iz Grada nikada nije imao političke volje da ukloni spornu ploču. U javnim prijedlozima pojavljivali su se kompromisi: preurediti ploču tako da ostane spomen na Lozu uz uklanjanje spornog sadržaja i simbolike, premjestiti ploču na privatnu parcelu ili u memorijalni prostor s jasnim kontekstom, ili je ukloniti iz javnog prostora uz dogovor s obitelji i suborcima.
Dosad nijedan od tih modela nije trajno primijenjen zbog otpora obitelji, političkih kalkulacija i strasti koje tema izaziva u gradu.
