Mislim da bivši predsjednik ne treba imati ured, posebno ne doživotno, rekao je bio Josipović
Bivši predsjednik RH Stjepan Mesić oglasio se danas priopćenjem u kojem žestoko reagira na intervju sadašnjeg hrvatskog predsjednika Ive Josipovića.
Naime, Josipović je bio izjavio kako on po završetku svog mandata neće
trebati imati vlastiti ured dodajući kako Ured bivšeg predsjednika ima
smisla samo ako od ‘bivšeg predsjednika očekujemo nešto’, piše slobodnadalmacija.hr
– Ako ništa ne očekujemo, onda mu ne treba ni ured. Mislim da bivši
predsjednik ne treba imati ured, posebno ne doživotno – rekao je bio
Josipović. Mesić u priopćenju za javnost ističe kako je s dužnim zanimanjem, ali
i s nemalim iznenađenjem pročitao Josipovićev intervju u Večernjem
listu.
Smatra da je Josipović ‘pedaliranjem’ za ukidanje Ureda bivšeg
predsjednika to pitanje spustio na strogo osobnu razinu ustvrdivši kako
kako njemu osobno taj Ured neće biti potreban i ‘jasno sugerirajući kako
nije potreban ni meni’.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
“S dužnim zanimanjem, ali i s ne manjim iznenađenjem, pročitao sam
intervju predsjednika Republike Hrvatske, g. Ive Josipovića, u Večernjem
listu. U tom intervjuu on, uz ostalo, pledira za ukidanje Ureda bivšeg
predsjednika, svodeći to pitanje na strogo osobnu razinu, decidirano
izjavljujući kako njemu osobno taj Ured neće biti potreban i jasno
sugerirajući kako nije potreban ni meni (“Ako od bivšeg predsjednika
ništa ne očekujemo, onda mu ne treba ni Ured. Mislim da bivši
predsjednik ne treba imati Ured.”).
Bojim se da predsjednik Josipović nije shvatio kako stvari stoje. Kao
prvo, nije riječ ni o njemu, ni o meni – osobno. Riječ je o funkciji
predsjednika Republike i o tome što čovjek koji je proveo pet ili deset
godina na toj dužnosti – objektivno gledano – može dati svojoj državi i
nakon prestanka obnašanja dužnosti.
A da može, to bi valjda trebalo biti kristalno jasno, jednako kao što
je kristalno jasno da bi država koja bi se odrekla usluga svojega
bivšeg predsjednika u ulozi kako političkog, tako i gospodarskog lobista
najblaže rečeno bila kratkovidna. Ne mogu komentirati nešto što
nedvojbeno proizlazi iz intervjua sadašnjeg predsjednika: da on, naime,
smatra kako država od njega nema što očekivati (“Meni osobno nakon
isteka mandata ne treba Ured.”).
Za sebe mogu reći da redovno kontaktiram s predstavnicima političkog i
gospodarskog života niza zemalja, da sam u vezi s aktualnim i bivšim
šefovima država, da dobivam pozive da održim predavanja i da sudjelujem
na skupovima u inozemstvu, da me posjećuju strani ambasadori i da –
napokon – dajem intervjue domaćim i stranim medijima. Da uopće ne
govorim o strankama koje svakodnevno primam, a koje ne dolaze zato što
sam ih ja zvao, nego zato što žele sa mnom razgovarati o aktualnim
problemima našega društva.
Svjesno neću spominjati svoju političku biografiju i iskustvo stečeno
na političkoj sceni u dvije države i dva sustava. No, i neiskusan ili
jedva iskusan predsjednik nakon jednoga ili čak dva mandata morao bi
naprosto steći sposobnost da nešto dade svojoj državi i društvu. I morao
bi toga biti svjestan – uz ostalo, i kao jedini od građana izravno
birani dužnosnik iz vrha državne piramide. Biti na čelu države nije samo
čast, nije samo odgovornost, nego je i obveza koja traje i nakon
završetka mandata. Nadam se da će i predsjednik Josipović to shvatiti.
Ima još vremena, tek je dvije godine na čelu države.
Podsjetit ću još i na činjenicu da predsjednik koji ima stav i koji
se ne boji donositi odluke (često i nepopularne) nužno stječe i
neprijatelje. Stoga je neizbježno da i nakon isteka mandata ima
osiguranje – i opet manje zbog sebe, a više zbog države. Zar nas
iskustva drugih država, pa i demokratskih, ne uče koliko je pogubno kako
sadašnje, tako i bivše obnašatelje visokih i najviših dužnosti ostaviti
bez zaštite? Naravno, lakše je stjecati bodove na ljestvicama
popularnosti nedorečenošću i izbjegavanjem zauzimanja jasnih pozicija,
zbog čega neće biti ni neprijatelja. Samo, jesmo li željeli i trebamo li
takvog predsjednika?
I, napokon – mirovina. Ja se za mirovinu koju imam nisam borio, kao
što bi se moglo zaključiti iz intervjua aktualnoga predsjednika (“niti
sam se ja borio za vlastitu mirovinu”). Dobio sam je po zakonu. Da je
zakon promijenjen, i moja bi mirovina bila drugačija.
A – žao mi je što moram reći – jeftina je demagogija izjava gospodina
Josipovića kada na pitanje je li za smanjivanje mirovine predsjednika
odgovara kako će on nakon završetka mandata nastaviti karijeru na
fakultetu. Naravno, to je njegova stvar. No, nakon napunjene 70. godine i
on će u mirovinu, a tada će to biti mirovina kakvu po zakonu dobiva
bivši predsjednik.
I tako stvari stoje. Zbog građana Republike Hrvatske, zbog onih koji
su mi dvaput na izborima iskazali povjerenje, ali i zbog svih onih koji
mi to povjerenje na dnevnoj osnovi iskazuju i sada, bio sam to dužan
reći.”
SD/eZd
