Čini se da ova predizborna utrka doista loše djeluje i ostavlja ozbiljni
trag na ponašanje i razmišljanje Ive Josipovića.
Predsjednik Josipović svakim
danom kako se približava dan odluke o izboru novog predsjednika postaje sve nervozniji,
ishitreniji i nepromišljeniji.
Kako drugačije protumačiti Josipovićeve izjave
da ga predsjednica jedne udruge civilnog društva “ucjenjuje i reketari”. Takve
izjave doista su krajnje smiješne, pogotovo kad se uz bok stavi sva institucionalna
moć koja je koncentrirana u rukama predsjednika Josipovića i “moć” Udruge “Zviždač”, koja okuplja tek poštene
i hrabre građane.
Naš jedini grijeh i oružje je memorija koju imamo. Pamtimo
sva Josipovićeva obećanja koja je nama građanima dao, a nije ih izvršio.
Naše inzistiranje da
ispuni obećanja o novoj pravednosti, hitan povratak “zviždača” na posao
Josipović naziva ucjenom i reketom. To je nezabilježeno! Jeli u državi koju
vodi Josipović sramota postala tražiti pravdu?
Da bi preživjeli, trebamo li svi
razvijati kult laži i obmane? Zbog neispunjenih obećanja i svjesne prevare građana,
Josipović nipošto ne bi smio iznova nezasluženo dobiti povjerenje građana i ponovno
biti izabran za predsjednika RH. Nakon što izgubi ove izbore iz pedagoških i moralnih
razloga, te dobrobiti studenata, ne bi smio raditi niti kao profesor na Pravnom
fakultetu.
Tamo gdje mladi naraštaji pravnika uče o pravu i pravdi, nije mjesto
profesoru koji ne govori istinu, već se bavi lažnim obećanjima.
Svojim
ponašanjem Josipović nije pravednost afirmirao, već je negirao. U tome nije bio
sam. Okružio se savjetničkim timom s kojim se zajedno izrugivao poštenju.
Sjećamo se sramotne izjave članice Josipovićevog Vijeća za socijalnu pravdu
sociologinje prof.dr. Mirjane Krizmanić koja je rekla da su zviždači, zbog
svoje uporne borbe protiv kriminala i korupcije, zapravo ljudi smanjene
inteligencije.
Unatoč mojeg upozoravanja na štetnost takvih izjava, Josipović
se od njih nikad nije ogradio, i time indirektno učvrstio takav stav, kao
službeno mišljenje Pantovčaka.
U svojem
inauguracijskom govoru Josipović je naglasio “da se ne smijemo bojati, ne smijemo šutjeti, ne smijemo okretati
glavu!” Tvrdio je da je hrabrost ta koja pobjeđuje nepravdu, koja ostvaruje
bolje, pravednije društvo.
“U borbi za pravednost ja ću kao predsjednik
Republike Hrvatske i kao njezin građanin biti prvi i nikada se neću umoriti. To
vam obećajem!”- bile su riječi kojima je Josipović dobio glasove zviždača i
svih poštenih građana, a nikad ih nije proveo u djelo.
Da, točno je da sam
temeljem Josipovićevih obećanja dolazila na Pantovčak i bila uporna u traženju
pravde za “zviždače”. Za mene su ti hrabri ljudi junaci i ponos Hrvatske. Ono
što su naši hrabri branitelji bili u ratu, za mene su “zviždači” u miru, ali
čini se da su za našeg Josipovića svi oni bili samo osobe smanjene
“inteligencije”.
Pri svakom sastanku na
Pantovčaku od predsjednika Josipovića i njegovih suradnika tražila sam pomoć za
“zviždače” i upozoravala na nesagledivu nepravdu koju doživljavaju ti “heroji
mira”.
Pomoć od Predsjednika tražila sam kako bi se ispravila nepravda prema
inspektoru za zrakoplovne udese Dinku
Vodanoviću, poznavatelju umjetnina policijskom inspektoru Josipu Vrbiću, poznatom iz afere
skrivene Vidoševićeve kolekcije umjetnina, profesoru Krešimiru Mihajloviću, smijenjenom ravnatelju Osnovne škole Petra
Zrinskog u Zagrebu, koji je stradao zbog svog domoljublja, isticanja važnosti
domovinskog rata, te fotografija i zasluga generala Gotovine i generala Markača.
Ukazala sam na slučaj otkaza “zviždača” Vinka
Mikulića, šefa računovodstva u Gradskom dramskom kazalištu Gavella, nakon
što je upozorio na višemilijunski kriminal ravnatelja Darka Stazića, brata
saborskog zastupnika iz redova SDP-a Nenada Stazića. Upozoravala sam na
“zviždača” pravnika Vlatka Klarića,
koji je ukazao na višemilijunski kriminal u zagrebačkom gradskom poduzeću
URIHO, gdje su se na teret invalida bogatili drugi.
Stradali su i sudski
progonjeni istraživački novinari Ivan
Pandžić, Ante Pavić i Stjepan
Marković, koji su se na svojim portalima usudili pisati istinu o URIHU. Predsjedniku
Josipoviću ukazala sam i na slučaj “zviždača” Borisa Franića, kuhara đačkog doma iz Zadra, koji je dobio otkaz
zato što je dokazao kriminal u javnoj nabavi i višestruko preplaćivanje roba i
usluga.
Tražila sam pravdu za Mariju
Budimir, vijećnicu Gradskog vijeća Vukovara, koja je otkrila političku
korupciju i pokrenula smjenu SDP-ovog gradonačelnika Željka Sabe.
Pravdu sam zahtijevala i za pukovnika HV-a Branka Kakarića, koji je zbog ukazivanja
na kriminal u organizaciji razminiranja, bio prisilno hospitaliziran u Vrapču.
Podjednako sam tražila slobodu iz višemjesečne psihijatrijske izolacije
intelektualca Marka Franciškovića,
koji je tako kažnjen samo zato što nije mislio i govorio kako to odgovara
vladajućoj garnituri.
Pomoć sam tražila i za “zviždača” sociologa Marinka Miočića koji je upozoravao na
kulturocid nad hrvatskom graditeljskom baštinom u Ražancu i za profesoricu Srednje
škole “Bartol Kašić” iz Grubišnog Polja Tatjanu
Todorović, koja je dobila otkaz samo zato što nije znala voziti traktor.
Novinar Glasa Istre Zoran Angeleski
zbog svog građanskog aktivizma od vlasnika lista dobio je otkaz, pa sam se
predsjedniku Josipoviću obratila i u ovom slučaju za pomoć.
O višegodišnjem mobbingu
i progonu Denisa Latina na hrvatskoj
dalekovidnici, koja je pod kontrolom predsjednika, ne trebam posebno niti
govoriti.
Bez pomoći ostala je i “zviždačica” iz Makarske Maja Mileta koja je upozorila na pretvorbeni kriminal. Tražila sam
pomoć i za djelatnicu špedicije “Intereuropa” Tatjanu Jakšić koja je otkrila kršenje carinskih zakona i kriminal
u slavonskobrodskoj carinarnici.
Upoznala sam predsjednika i sa nepravilnostima
u radu dugoreške bolnice i “zviždačima” Ivanom
Grgurićem i Marijom Perušić. Pomoć
sam tražila za sisačke “zviždače” Darivoja
Kovača i Fadila Ibrahimpašića,
djelatnike Vodovoda, za “zviždača” profesora Alfreda Krupu iz Duge Rese, za “zviždača” profesora Predraga Mihalića-Novkovića iz Osnovne
škole u Turnju, koji je bio prinuđen na otkaz zato što se usprotivio korupciji
izdavačkih kuća.
Predsjednik Josipović
nije pomogao niti u slučaju “zviždačice” Tatjane
Čumpek glasnogovornice u DUZS, “zviždačice” bankarske službenice Croatia
banke u Požegi Vesne Majer, zbog
protivljenja povratka Damira Mihanovića
na staro radno mjesto u Croatia osiguranje, nije pomogao niti sucu Tonći
Majici koji se usudio zabraniti daljnju preradu visokosumporne nafte u
Sisačkoj Rafineriji i time spasio grad Sisak od daljnjeg zagađivanja.
Predsjednika nije zainteresirao niti mogući kriminal njegovog stranačkog
prijatelja Slavka Linića, na koji je ukazala “zviždačica” Mirja Tomas, niti problemi Imunološkog zavoda na koje je ukazao
“zviždač” Srećko Sladoljev, a niti problemi zagađivanja okoliša na Ininoj
bušotini kraj Velikog Grđevca, na koje je ukazala Zorka Cigrovski.
Bez predsjednikove zaštite ostao je i mladi
šumarski inženjer “zviždač” Krešimir
Bošnjak, koji je upozorio na devastaciju i krađu šumskog fonda
Đakovačko-osiječke nadbiskupije.
Ne trebam posebno niti napomenuti da je za
kriminal u INI, čije postojanje je potvrdio pismeno Glavni državni odvjetnik
Mladen Bajić, umjesto odgovornosti Slavka Linića kao predsjednika Nadzornog
odbora INE, Josipović od mene tražio da se njegovom vjernom partijskom drugu
javno ispričam.
Umjesto da Linić kazneno odgovara, Josipović je tražio da mu se
javno ispričam. Dakako da se ispričala nisam, ali se na žalost Linić, uz
pokroviteljstvo predsjednika Josipovića još nije suočio s licem pravde.
Pri svakom susretu
predsjedniku Josipoviću i njegovim suradnicima ukazivala sam na hrabrost,
stručnost i odlučnost “zviždača” da se bore protiv nepravde, kriminala i
korupcije.
Svaki put za “zviždače” tražila sam pomoć, rehabilitaciju i povratak
na radno mjesto. Na žalost, asistencija koju je Josipović davno obećao u
cijelosti je izostala.
Moje zamolbe i uporna prozivanja Josipovića da održi
obećanja o novoj pravednosti dana prije pet godina, predsjednik je vješto
izbjegavao, da bi ih sad pred sam odlazak s Pantovčaka nazivao reketom.
Vjerojatno
smatra da je u vremenima koja dolaze, sebe bolje proglasiti žrtvom nego lažcem.
Predsjednik u odlasku koji je u stalnom konfliktu sa “zviždačima” i plaši ih
se, morao bi se zaustaviti i ozbiljno preispitati svoju prošlost, ali i
budućnost.
Predsjednica udruge Zviždač
Vesna Balenović
