U Zadru je održana osnivačka skupština podružnice stranke Dom i nacionalno okupljanje za Zadarsku županiju. Skupštinu je vodio Damir Biloglav, a za predsjednika novoosnovane podružnice izabran je upravo on, uz jednoglasnu potporu članova.
Zamjenica predsjednika postala je Jasminka Adžić Sikirić, dok je
za tajnika izabran Danijel Kotlar. Istovremeno su istakli
kandidature za gradonačelnika Grada Zadra, dr. Damir Biloglav,
saborski zastupnik stranke Dom i nacionalno okupljanje i Marin
Fabijanić, za gradonačelnika grada Paga.
Na skupštini su sudjelovali predsjednik stranke Mario Radić,
potpredsjednica Branka Lozo te predsjednik splitsko-dalmatinske
podružnice i član predsjedništva stranke Ante Lozo. Potporu su
pružili i predstavnici koalicijskog partnera – Hrvatskih
Suverenista.
Biloglav je istaknuo važnost političkog okupljanja u slobodnoj
Hrvatskoj, uz podsjetnik na žrtve koje su omogućile demokraciju:
“Danas govorimo na svom jeziku, u svom Zadru, u svojoj Hrvatskoj.
To nije palo s neba. To je omogućeno žrtvom tisuća poznatih i
nepoznatih junaka. Zaslužuju našu zahvalnost i vječnu slavu.”
Nakon što je izabrano vodstvo, Biloglav je naglasio da se
utemeljenje podružnice temeljilo na jasno definiranim
kriterijima: “Osnovali smo tri temeljne podružnice: u Zadru, Pagu
i Viru, a prema statutu smo kooptirali dodatne članove. Vodili
smo se iskustvima prethodne stranke – odlučili smo ići polako,
ali s ljudima od povjerenja.”
Potpredsjednica stranke Branka Lozo podsjetila je na simboliku
Zadra kao povijesnog središta hrvatske riječi: “U Zadru su
tiskane prve novine na hrvatskom jeziku – ‘Kraljski Dalmatin’.
Iako su bile dvojezične, Zadar je tada, kao i danas, hrvatski
grad – i ostat će takav zauvijek.”
Komentirala je i trenutnu političku scenu: “Naša je zadaća
biračima objasniti da današnji HDZ više nema nikakve veze s onim
HDZ-om iz vremena dr. Franje Tuđmana. Ljudi još uvijek mehanički
zaokružuju jedno te isto, a vrijeme je za buđenje.”
Lozo se osvrnula i na koncert Marka Perkovića Thompsona u
Zagrebu: “To je dokaz da mladi osjećaju čisto, neiskvareno
domoljublje. Kad bi samo ti ljudi izašli na izbore i glasali za
istinu i domoljublje – Hrvatska bi krenula naprijed.”
Predsjednik stranke Mario Radić održao je nadahnut govor, u kojem
je jasno definirao temeljne vrijednosti stranke: “Dva su temelja
na kojima stojimo. Prvo – mi smo za dom i uvijek ćemo to biti.
Tko voli svoj dom i brani svoj dom – taj je domaćin. Taj je pravi
čovjek. I neka misli tko što hoće, ali mi svoje vrijednosti
nećemo nikad skrivati. Drugo – nacionalno okupljanje. Shvatili
smo da je razjedinjenost gubitak. Imali smo i Most, i Hrvatske
Suvereniste, i HSP… svi su prošli svoje katarze. Ali danas, svi
koji misle hrvatski – moraju zajedno. Ako ne sada, kad?”
Dotaknuo se i sustavnog potkopavanja hrvatskog identiteta kroz
kulturu i politiku: “Mi kao narod snimamo filmove koji pljuju po
nama samima. A znamo što film danas znači – to je najmoćnije
oružje. Pogledajte kako to rade Srbi. Snimaju spektakle i mitove.
A mi – kao da nam je cilj posramiti se. U Hrvatskoj se još uvijek
plaća spomendan pokolja Hrvata u Srbu. I još uvijek postoje dani
koje se ne smije ni preispitati. A ako pitate nešto o antifašizmu
– odmah ste neprijatelj.”
Oštro je prozvao političku hipokriziju vlasti: “Danas možemo
zamisliti ministricu kulture u svakoj vladi – HDZ-ovoj, SDP-ovoj,
Možemovoj, pa i Vučićevoj. I onda se pitamo – gdje su tu razlike?
Kad svi misle isto, to nije pluralizam – to je sustav.” Govoreći
o budućnosti, Radić je poslao jasnu poruku biračima: “Neće nas
spasiti analize iz kafića. Vrijeme je za rukave. Vrijeme je za
teren. Tko ne daje rješenja – neka se makne. Mi nismo ovdje da
prodajemo bajke. Mi smo ovdje da radimo.”
Posebno se osvrnuo na apatiju mladih: “Mlade ne zanima politika?
Onda ih ne zanima ni gdje će im djeca ići u školu, gdje će
raditi, koliko će zarađivati. Ne možeš reći da te politika ne
zanima, a onda se čuditi što ti život ide nizbrdo. Politika nije
samo govor – to je posao koji se bavi svima nama.”
Za kraj, poslao je snažan poziv na akciju: “Ovo je povijesni
trenutak. Sad se kuje željezo. Ako sad ne napravimo iskorak –
mogli bismo prokockati zadnju priliku. Mi koji znamo što se
događalo, mi moramo prenijeti tu vatru. I završiti ono što su
naši suborci započeli – hrvatsku priču koja još nije gotova.”
