Kao da nam nije dosta straha i užasa od svakodnevice, horor nas proteklih godina sve žešće vreba s velikih, ali i malih ekrana. Industrija straha je definitivno procvjetala, a sverastući trend na malim ekranima itekako prati i najslavnija streaming platforma 'Netflix' koja je žanrovsku 'zlatnu koku' pronašla u novelama i pričama R. L. Stinea
Riječ je o djelu šund autora poznatog prvenstveno po ”Goosebumps” i ”Fear Street” serijalima. Upravo je ovaj drugo spomenuti kroz trilogiju (op.a. ”Fear Street: Part One – 1994”, ”Fear Street: Part Two – 1978” i ”Fear Street: Part Three – 1666”) zaživio na Netflixu 2021., u samom jeku proklete pandemije, a zahvaljujući solidnim kritikama i višemilijunskom gledateljstvu, nismo trebali suviše čekati i na novi nastavak koji je upravo ovih dana dočekao svjetlo dana.
Godina je 1988., polaznici ‘Shadyside’ srednje škole spremaju se za maturalnu zabavu u kojoj je vrhunac proglašenje ‘Kraljice maturalne’, a za titulu konkurira čak šest djevojaka. Favorizirana i arogantna Tiffany (Fina Strazza), njezina tri ‘satelita’ – Melissa (Ella Rubin), Debbie (Rebecca Ablack) i Linda (Ilan O’Driscoll), anarhistična buntovnica i dilerica trave Christy (Ariana Greenblatt) te Lori (India Fowler), djevojka čiji je život obilježen obiteljskom tragedijom i koja zajednici eventualnom pobjedom želi dokazati pripadnost. Večer prije zabave, zakrabuljena persona napada Christy, no pravi užas tek slijedi…
Zvuči originalno za pop***iti, zar ne? U uvodu spomenuti nastavci ”Fear Street” serijala bili su obilježeni kletvom fiktivnog gradića Shadyside, ubojstvima protegnutim kroz stoljeća i iza kojih je stajala jedna prava dijabolična figura (neću spojlati radnju onima koji još nisu pogledali filmove), a ovdje je pak izuzet nadnaravni segment te se vraćamo klasičnim tinejdžerskim ‘slasher’ hororima koji su svoje najsjajnije dane vidjeli tijekom druge polovice 70-ih i kroz 80-e godine prošlog stoljeća.
Kako živimo u vremenima gdje se bezidejnost, nostalgija i brza zarada vrednuju više od prave umjetnosti, ne čudi kako su se producenti Netflixa iznova obratili autoru romana R. L. Stineu u želji da adaptiraju još koju njegovu novelu.
Svoj novi potencijalni hit su pronašli u ”Prom Queen”. Jesu li pogodili ili nam pak servirali staru formulu kroz novu ambalažu? Doći ćemo i do toga.
Za scenarij i režiju je odabran slabo znani Matt Palmer, autor nekolicine kratkih hororaca i psihološkog trilera ”Calibre”, a ovaj je kroz izliku posvete podžanru ‘slashera’ pokrao sve znano i neznano iz daleko kvalitetnijih prethodnika poput ”Carrie” (1976.), ”Prom Night” (1980.), ”The Prowler” (1981.) ili nešto recentnije, ” The Loved Ones” (2009.) i ”Tragedy Girls” (2017.).
Žanrovski klišeji se tako lijepe kroz šablonski napisane likove (bullyji, hašomani, nabildani primitivci i njihove suprotnosti, religiozni fanatici, bizarni domari), motive i zaključke, a da nam tobože otežaju ‘igru detekcije’, Palmer i koscenarist Donald McLeary ‘podmeću’ brojne suspektne persone. Kroz čitav film tako svjedočimo sasvim očitim posvetama žanra koje su gotovo pa nametljive, ali sve skupa nekako klizi.
Tamo gdje razočarava manjkom originalnosti i šupljom karakterizacijom likova, autor filma nadoknađuje efektnim metodama ubojstava koje će izvući kakvo-takvo smijuljenje kod fanova žanra, dok će drugima djelovat pretjerano i nepotrebno gadljivo.
Ruku na srce, niti većina prije spomenutih prethodnika nije ‘odisala’ osobito kvalitetnim ili originalnim pričama, ali ih se zato pamtilo i pamti po prizorima inovativnih smaknuća.
Na tom je tragu i ”Fear Street: Prom Night”. Sjekire, pile, noževi, nema čeha nema. Pozitivan dojam većim dijelom ostavlja i glumački casting uz izuzeće Chrisa Kleina.
Jbg, čovjek nikad nije znao glumiti, a tu nesposobnost nažalost ‘uspješno’ demonstrira i ovdje.
Kao fanu žanra, moram otvoreno priznati kako mi se više dopala u uvodu spomenuta trilogija, no bio bi neiskren kad bi rekao da i ova Stineova adaptacija nema svojih momenata. Što nas još očekuje, znaju samo Netflixovi čelnici. Ako ništa drugo, kod Stinea neće ostati bez materijala jer za sobom ima na stotine ispisanih (ne)djela.
OCJENA: 3/5
