
Poznata hrvatska psihologinja, utemeljiteljica katedre za kliničku psihologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Mirjana Krizmanić preminula je u nedjelju ujutro u 89. godini života, objavilo je Hrvatsko psihološko društvo.
U svom znanstvenom radu Krizmanić se bavila psihologijom
ličnosti, kliničkom, zdravstvenom i socijalnom psihologijom
i psihopatologijom. Istraživala je kvalitetu
života, smisao za humor i asocijacije, konstruirala je
psihologijske mjerne instrumente i sastavila priručnike za
njihovu primjenu.
Rođena je u Zagrebu gdje je diplomirala psihologiju i
doktorirala. Karijeru je također izgradila na zagrebačkom
Filozofskom fakultetu na kojemu je radila 40 godina, od
1960. do 2000., kada u trajnom zvanju redovnog
profesora odlazi u mirovinu.
Krizmanić je 30 godina bila predstojnica Katedre za kliničku
i zdravstvenu psihologiju, a u mirovini se
posvetila prevođenju stručnih knjiga iz psihologije,
pisanju novinskih članaka i knjiga.
Izvan užeg znanstveno-stručnog područja, objavila je
knjige Psihološka obrana boraca u posebnim
uvjetima (1992.), Medo u kolicima (2001.),
Tolerancija u svakidašnjem životu, Psihologija tolerancije
(2003.), Tkanje života (2009.), Život s različitima (2010.).
Surađivala u priručnicima o bihevioralnoj i kognitivnoj terapiji,
publikacijama Teorijski, metodološki i društveni aspekti pojave
nadarenosti, Zdravstvena njega u ratu i miru
te Hospicij i palijativna skrb, u udžbeniku
Zdravstvena psihologija i Hrvatskoj enciklopediji LZ.
Suutemeljiteljica je humanitarne udruge »Dobrobit« 1993. te
urednica i suradnica publikacija o pomoći ratnim stradalnicima
Psihologija i psiholozi u obrani domovine (1991), Psihološka
pomoć ratnim stradalnicima, Psihološka pomoć u ratu, Psihološka i
duhovna pomoć pomagačima i Povratak prognanika, objavljenih
u Zagrebu.
Bila je članica Društvo psihologa Hrvatske, a u tisku, na
radiju i televiziji komentirala je politička i društvena
zbivanja.
Za svoj je rad dobila i brojne nagrade, među njima su
i Republička nagrada za znanstveni rad “Božidar
Adžija” (1985.), “Ramiro Bujas” za životno djelo te
“Kiklop” za najbolju publicističku knjigu 2009.



