Dvanaest polaznika iz devet zemalja sudjeluje na ovogodišnjoj Zoranićevoj arkadiji, Međunarodnoj ljetnoj školi hrvatskoga jezika, književnosti i kulture, što se 11. put održava na Sveučilištu u Zadru.
Uz satove hrvatskog jezika u jutarnjim satima, polaznicima je
pružena mogućnost da se tijekom poslijepodneva upoznaju s
hrvatskom kulturom, glazbom, poviješću, arheološkim lokalitetima
i sl. Ovaj koncept, ističu voditeljica škole dr. sc. Marijana
Bašić i tajnica dr. sc. Sanja Baričević, do sada se pokazao
dobrim pa svake godine dolaze novi polaznici, ali i neki koji se
stalno vraćaju kako bi produbili stečena znanja.
Nogomet je naš adut
Iz dalekog Japana ove je godine stigao Yutaro Nishida, budući
diplomat, koji hrvatski jezik uči iz – ljubavi. I već je
poprilično dobro ovladao vještinom komunikacije.
– U Japanu je Hrvatska najpoznatija po nogometu, ali
znamo ju i kao turističko odredište, pa i kao zemlju u kojoj se
uzgaja tuna za japansko tržište. Bio sam sretan kada sam u Japanu
mogao pojesti jelo baš od nje, govori Yutaro, koji je
dolazak u Hrvatsku iskoristio kako bi se upoznao s još nekim
njezinim specijalitetima poput pršuta i šokola.
Budući da je u Japanu imao priliku vježbati kaligrafiju, pokazao
se izvrsnim učenikom glagoljice. Ipak se dvadesetak glagoljskih
slova može se uspoređivati s problemom koji stranci imaju kada
požele naučiti japanski jezik.
– U našem najvećem rječniku zapisano je 50.000 slova. No
mi ih u svakodnevnom životu koristimo tek 3.000,
ohrabruje Yutaro sve one koji bi poželjeli učiti jezik zemlje
izlazećeg sunca.
Eva Szopper radi kao prevoditeljica u Luksemburgu. Htjela je
naučiti jedan slavenski jezik, a izbor je pao na hrvatski jer
smatra kako on ima budućnost u Europskoj Uniji.
– Ako znaš “egzotičan” jezik poput hrvatskog, imaš više
mogućnosti za karijeru. Privukle su me i sličnosti između naših
kultura, povijesti, kuhinje, kao i činjenica da mnogo Mađara
ljetuje u Hrvatskoj. I u Zadru sam na ulici imala priliku pričati
sa svojim sunarodnjacima, a vidimo da je i naša OTP banka glavna
u gradu. Čim vidimo poznate bankomate, odmah na njih hrlimo po
novac, raspoloženo će Eva.
Puna je hvale za program ljetne škole, idealnu kombinaciju učenja
i kulturnih programa, koji uključuju posjete muzejima i
povijesnim znamenitostima. Njezin sunarodnjak, jazz glazbenik
Viktor Attila Bori, u Hrvatsku redovito dolazi na godišnji odmor
još od devedesetih godina.
– Sviđaju mi se kratke hrvatske riječi, u mađarskom
jeziku obično su značajno duže. Već nakon prvog upoznavanja s
ovom predivnom zemljom htio sam naučiti i jezik pa sam 1999.
godine u Budimpešti prošao prvi tečaj, kojeg tamo besplatno
organizira hrvatska nacionalna manjina. Kada smo sljedeće godine
stigli na ljetovanje, dok su se drugi kupali ja sam kupio novine
i odlučio prevesti članak. Bio mi je dosta taj jedan za cijeli
odmor, haha… Pomalo sam bio i ljut na sebe što toliko godina
stagniram u učenju jezika. Čuo sam za ovu školu prije 4-5 godina
i evo napokon stigao u nju. Učimo puno od naših domaćina, ali i
jedni od drugih, pa vjerujem da ću uspjeti ispuniti cilj koji sam
si postavio, da u četiri godine naučim pričati hrvatski jezik
toliko da bih ga mogao koristiti u svakodnevnoj
komunikaciji.
Portugalac Vasco Batista, poput Eve, zaposlen je u Europskom
parlamentu, a u učenju hrvatskog spaja svoju ljubav prema ovoj
zemlji s poslovnim interesom.
– Imam mnogo prijatelja u ovoj regiji, više puta sam
dolazio i postao veliki navijač vaše reprezentacije. Imam dres i
samo kada igrate s Portugalom navijam za drugu stranu. Učenje
hrvatskog na početku sam doživljavao kao šalu, no nakon prvog
tečaja u Bruxellesu odlučio sam usavršiti svoje znanje.
Zalazak iz snova
Kaže kako je prvi put u Zadru i kako se slaže s Hitchcockom da je
to grad s najljepšim zalaskom sunca. Kada se prijavljivao za
školu, prije početka Svjetskog prvenstva, rekao je da bi volio u
Zadru doživjeti finale u kojem će igrati Hrvatska. To mu se i
ostvarilo, kao i sudjelovanje u dočeku zadarskih
reprezentativaca. Sljedeće godine, kaže, dolazi opet na ljetnu
školu, a potom će mjesec dana upoznavati ljepote Hrvatske.
Céline Babic porijeklom je s naših prostora, iz Slavonije. Kako
se rodila u Njemačkoj, u obitelji oca Hrvata i majke
Francuskinje, roditelji ju nisu forsirali s učenjem triju jezika,
pa su joj danas materinski njemački i francuski. No u kasnijim
kontaktima s rodbinom poželjela je svladati i hrvatski jezik, te
se tako našla na Zoranićevoj arkadiji.
– U Njemačkoj nemam puno prilike razgovarati hrvatskim
jezikom, jer je Frankfurt veliki grad i Hrvati su dosta
raspršeni. Dobro razumijem što se govori, ali mi je teško naći
riječi kada se i sama trebam izraziti, kaže Céline, koja
je na Kraljičinoj plaži u Ninu posebno uživala u tretmanu
ljekovitim blatom.
Slavista Ivu Marinšeka iz Austrije u Zadar je dovela želja za
produbljivanjem znanja u područjima koja je diplomirao,
filozofiji i južnoslavenskim jezicima i književnostima. Tijekom
studija čitao je Ivanu Brlić-Mažuranić, Miroslava Krležu i druge
hrvatske klasike.
– Htio bih stvarno pohvaliti školu i svoje kolege koji su
bili jako simpatični. U Zadru sam uživao, volim duge šetnje i
kupanje, za što je ovaj grad kao stvoren.
