Svatko tko se prihvatio novinarstva, pristao je na to da će njegov rad biti kritiziran. Ono što ne ulazi u opis novinarskog posla jesu uvrede ili, još gore, prijetnje nezadovoljnih čitatelja, gledatelja ili slušatelja
“I ti ćeš dobiti u potiljak, kunem se”, poruka je koju je primio
televizijski satiričar Domagoj Zovak nakon emisije koja se ovom
gledatelju, očito, nije svidjela.
Slučaj je prijavio policiji i mogući sudski epilog se tek
očekuje. Kolege s portala Index prijavile su također prijetnju u
kojoj je pisalo da “novinare Indexa treba ubijati”. No njihova
prijava neće završiti presudom, jer je Državno odvjetništvo
Republike Hrvatske (DORH) zaključilo da za tim nema potrebe. Na
dan kad je slao poruku agresivni čitatelj je, obrazložio je DORH,
slavio rođendan i malo se više popilo te su ga ponijele emocije.
Kao olakšavajuća činjenica navedeno je da je riječ o “višestruko
odlikovanom hrvatskom branitelju”.
S druge strane, simpatizer stranke Živi zid osuđen je na kaznu
zatvora od 7 mjeseci uvjetno, s rokom kušnje od dvije godine,
zbog prijetnji upućenih novinaru Aleksandru Stankoviću. Godinu
dana zatvora uvjetno uz rok kušnje od tri godine, dobio je i
muškarac koji je tri puta SMS porukama prijetio smrću bivšem
predsjedniku Hrvatskoga novinarskog društva (HND) Saši Lekoviću.
Iako nema objedinjenih podataka, odvjetnici tvrde da se ovakav
oblik kazne redovito dosuđuje onima koji završe na sudu zbog
prijetnji kolegama koji samo pokušavaju raditi svoj posao.
Agresivci iza rešetaka završavaju tek ako svoje nedjelo učestalo
ponavljaju.
Nasilnik na internetu, kukavica u životu
“Postoji odredba Kaznenog zakona koja se odnosi na prijetnju.
Postoje osnovni i kvalificirani oblici prijetnje. Kazneni zakon
definira prijetnju prema novinarima kao jedan od kvalificiranog
oblika kaznenog djela. Za njega je propisana teža kazna u odnosu
na druge oblike. Osim toga, prijetnja upućena novinaru, ako je
vezana za njegovo obavljanje posla, progoni se po službenoj
dužnosti, dakle to čini DORH. Za druge oblike prijetnje to nije
slučaj. Zaprijećena kazna zatvora je od 6 mjeseci do 5 godina”,
za Deutsche Welle govori odvjetnica Vanja Jurić, osnivačica
Centra za zaštitu slobode izražavanja pri Hrvatskom novinarskom
društvu.
Kada bismo prijavljivali svaku prijetnju, ne bismo se micali iz
policijske stanice ili iz sudnice, reći će hrvatski novinari koji
se bave osjetljivim temama poput nacionalizama ili
svjetonazorskih pitanja. No prijetnje se shvaćaju puno
ozbiljnije, ako se zaprijeti i članovima njihovih obitelji. Tada
će ipak potražiti zaštitu. Oni koji su prijetili, kada dođu u
sudnicu najčešće izgube hrabrost i skrušeno se pravdaju nabujalim
emocijama ili konzumacijom alkohola. Oni koji su jučer prijetili
metkom, sutra će pred sucem pustiti suzu i reći kako “nisu baš
tako mislili”.
Nasilje nije sloboda izražavanja
Upuste li se novinari u raspravu s komentatorima koji im
ostavljaju prijetnje na društvenim mrežama, saznat će da osobe
koje prijete često ne povezuju internetski prostor sa “stvarnim
životom”, imaju osjećaj anonimnosti pa nisu ni svjesni svoje
odgovornosti. Često kažu da je prijetnja zapravo prakticiranje
prava na mišljenje ili komentar. Ili da su samo odgovorili na
novinarsku provokaciju. A provokacija, za njih, može biti sve, od
“nečistog” prezimena samog novinara do načina na koji je
izvijestio o propovijedi biskupa ili koncertu ikone desnice Marka
Perkovića Thompsona. Jer nasilnicima mediji nisu potrebni za
informiranje ili revidiranje stavova, oni u njima žele vidjeti
samo potvrdu svojih uvjerenja.
“To se ne može opravdati na taj način”, kaže odvjetnica Jurić i
dodaje: “Pravo na mišljenje postoji i poželjno je. Čak i pravo na
žestoku kritiku. To je najnormalnija pretpostavka svih
demokratskih društava. Ali ne postoji zakon niti bilo koji oblik
sudske prakse, u Hrvatskoj ili pred Europskim sudom za ljudska
prava, koji bi prijetnju na bilo koji način opravdavao slobodom
izražavanja. Sloboda izražavanja ne obuhvaća prijetnje i govor
mržnje. Takvi oblici komuniciranja su štetni za svako društvo.
Iako je sloboda izražavanja ustavno jamstvo, ima svoja
ograničenja.”
Sve ovisi o Državnom odvjetništvu
Kazne su, ako je pitati hrvatske novinare, preblage, a osuđujuće
presude su malobrojne. Nema čak ni prevelike razlike između
presuda zbog prijetnji novinarima i onih “običnih” prijetnji,
iako se prvima prijeti samo zbog toga što rade svoj posao. U
svemu je, kaže odvjetnica Jurić, izuzetno važno da kaznene
postupke pokreće DORH. Iako bi u normalnim uvjetima to bila
prednost, uloga odvjetništva, iz novinarskog ugla, postala je
glavna kočnica zaštiti novinara.
“U praksi, DORH samostalno odlučuje ima li elemenata kaznenog
dijela i hoće li uopće pokrenuti postupak. Ako odbaci kaznenu
prijavu, novinar sam kao oštećenik ima pravo preuzeti kazneni
progon. To onda znači da samostalno vodi cijeli postupak, plaća
odvjetnika i snosi sve troškove postupka ako ne uspije dokazati
počinjenje kaznenog djela”, objašnjava naša sugovornica. A
novinarska profesija u Hrvatskoj je potplaćena, novinari nemaju
novca za takav trošak, dok većina redakcija ni ne razmišlja o
fondu iz kojeg bi mogla financirati sudske troškove svojih
radnika. “Vidjeli ste prijepore oko prijetnje upućene portalu
Indeks. Tu je zapravo DORH odlučio odbaciti kaznenu prijavu.
Dosta tih postupaka, na kraju, ne završi na sudu”, upozorava
Jurić.
Sustav ohrabruje agresivce
Šalje li takva praksa poruku agresivcima da mogu prijetiti
novinarima zato jer im se ne sviđaju njihovi stavovi, pisanje ili
vrijednosni sudovi? “Mislim da da”, odgovara Jurić. “Čini mi se
da je jednako značajno da u javnosti u ovom trenutku prevladava
stav da i najviše društvene strukture i državne strukture ne
pridaju punu važnost tome što se događa. Pa tako imamo komentare
i izjave predstavnika najviše razine vlasti u kojima se kaže da
je riječ o izražavanju nezadovoljstva. Na taj način se umanjuje
značaj toga što se događa. Prijetnje ograničavaju medijske
slobode, stvaraju atmosferu straha koja nije povoljna za
prakticiranje tih sloboda. Novinari su kod nas svakodnevno tome
izloženi. Predstavnici državnog vrha bi se o tome trebali javno i
vrlo decidirano izjasniti, a to sada nije slučaj.”
Naime, upravo je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović šokirala
novinare i građanski pismeniji dio Hrvatske svojim komentarom na
prijetnje novinarima Indexa. “Način na koji je Vaš čitatelj
iskazao svoje nezadovoljstvo tekstom kojeg ste objavili svakako
nije primjeren, što je vjerojatno i sam shvatio obrisavši
komentar nakon nekoliko sati”, napisao je predsjedničin ured
spomenutom portalu izazvavši salve odobravanja upravo među onima
sklonima prijetnjama.
Prijava prijetnji je pitanje bolje budućnosti
U takvoj atmosferi građanske i političke neodgovornosti, novinari
imaju tek jednu mogućnost – prijaviti prijetnje policiji i nadati
se da će DORH učiniti svoj dio posla. Jer, ako su danas prijetnje
prihvatljive, nije teško zamisliti što donosi budućnost.
“Trebaju prijavljivati i sve novinare upućujem da prijavljuju. To
je jedino sredstvo koje može polučiti rezultate. Ako novinari ne
prijavljuju, to će se tretirati kao da se ne događa. Iskustvo mi
kaže da se podnosi sve više prijava. Vjerujem da je to zbog toga
što je situacija u društvu eskalirala i prijetnje su postale dio
svakodnevice”, zaključuje odvjetnica Jurić.
Piše: Siniša Bogdanić/DW
