Ako splitska udruga "Dalmatinski pršut" uspije u svojim nastojanjima, dalmatinska panceta smjet će se proizvoditi i stavljati na tržište samo od proizvođača iz četiri dalmatinske županije.
To je jedna od pravnih posljedica proglašenja dalmatinske pancete
proizvodom sa zaštićenom oznakom geografskog podrijetla u
proceduri koju je udruga “Dalmatinski pršut” ovih dana pokrenula
kod Ministarstva poljoprivrede, piše Slobodna Dalmacija.
– Očekujemo da će Ministarstvo poljoprivrede do kraja
godine prihvatiti naš zahtjev za zaštitu pancete, odnosno
donijeti privremeno rješenje o zaštiti, a onda ide istovrsna
procedura u Europskoj uniji, koja će potrajati malo
dulje – najavljuje Ante Madir, tajnik udruge
“Dalmatinski pršut” i izvršni direktor klastera “Hrvatski pršut”.
Madir je, kako je kazao, optimist oko uspjeha cijelog postupka
jer su udruga i klaster istovjetan posao već odradili u zaštiti
dalmatinskog pršuta kao autohtonog proizvoda.
– Dalmatinski pršut više nitko u Europi, a i šire, ne
može proizvoditi po nekoj svojoj tehnologiji, stavljati na
tržište ne držeći se osnovnih kriterija i tako pršutu uništavati
reputaciju, kvalitetu i povjerenje potrošača. Isto ćemo
napraviti i s pancetom – kaže naš sugovornik.
Proizvodnja dalmatinske pancete izvan dalmatinskih županija, ako
prođe zahtjev Udruge hrvatskog pršuta, neće biti moguća jer
zaštita uključuje, osim propisane tehnologije pripreme
i kakvoće, i uvjete proizvodnje, odnosno sušenja i dimljenja
kakvi se mogu ostvariti samo u Dalmaciji.
– Europska unija vrlo je stroga, primjerice, u kontroli
poštivanja certifikata koji ste već dobili za proizvodnju
autohtonog proizvoda. Tako se može kontrolirati svaka serija
proizvoda, i ako nije u skladu s odredbama certifikata, sprječava
se njezino stavljanje na tržište – napominje Madir.
Kaže da u Hrvatskoj trenutno oko 20 proizvođača radi dalmatinsku
pancetu po tehnologiji koju propisuje prijedlog zaštite odaslan
Ministarstvu poljoprivrede.
– Mi procjenjujemo da je vrijednost tržišta dalmatinske
pancete godišnje negdje oko 100 milijuna kuna. Kilogram pancete
po recepturi i proizvodnji za koje tražimo zaštitu je između 70 i
80 kuna – navodi tajnik udruge “Dalmatinski pršut”.
– Kao članica Europske unije još uvijek nismo dovoljno
iskoristili blagodati koje pruža zaštita geografskog podrijetla i
izvornosti. Jedna od pogodnosti je i obveza EU-a da kontrolira
zaštitu izvornosti izvan Europske nije. Ako bi, primjerice, netko
u Srbiji išao proizvoditi dalmatinski pršut, imao bi posla s
EU-om, a ne s našim Ministarstvom poljoprivrede, što je značajna
razlika – napominje tajnik udruge “Dalmatinski pršut”,
dodajući i da postupak zaštite u EU-u odrađuje Ministarstvo
poljoprivrede. Što je ipak rasterećenje samog podnositelja
zahtjeva.
Na ljestvici zaštićenih delicija unutar EU-a Hrvatska se po broju
proizvoda nalazi na 11. mjestu. Jedan od razloga zbog kojih se
proizvođači slabije odlučuju za pokretanje spomenute procedure u
Bruxellesu je i dugotrajnost postupka.
– Mi smo proceduru zaštite dalmatinskog pršuta gurali
deset godina, a dugotrajnost je u najvećem dijelu bila posljedica
višekratnih promjena propisa po kojima se procedura
provodi – kaže Ante Madir.
Spomenutu proceduru mogu produljiti prigovori koje zainteresirane
strane mogu staviti na prijedlog zaštite proizvoda.
Obično je rok za prigovore tri mjeseca od objave odluke o
pokretanju postupka davanja oznake zaštićenosti, što znači da je
rok u slučaju dalmatinske pancete počeo teći 1. lipnja ove
godine.
Bez tantjema
Iako bi se moglo pomisliti da podnositelj zahtjeva za zaštitu
autohtonosti proizvoda kod EU ima nekakve neposredne koristi u
vidu naknade za svako korištenje imena proizvoda ili slično, to,
kako doznajemo od tajnika udruge “Dalmatinski pršut”, nije
slučaj.
– Dobivanje certifikata za proizvodnju dalmatinskog
pršuta ili, vjerujemo, u bliskoj budućnosti, za proizvodnju
dalmatinske pancete se plaća, ali to je prihod države čije
institucije i kontroliraju ima li netko pravo na proizvodnju i
poštuje li pravila zaštite – kaže Ante Madir.
Na popisu proizvoda zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla
Ministarstva poljoprivrede trenutno su, od suhomesnatih
proizvoda, osim dalmatinskog pršuta, slavonski kulen ili kulin,
drniški pršut, baranjski kulen i krčki pršut.
Na istome popisu su i lička janjetina, zagorski mlinci te
poljički soparnik. Dio spomenutih delicija već je dobio
istovrsni ‘pečat’ izvornosti od Europske unije, a dio je u
postupku dobivanja.
