Preuzimali tvrtke i osvajali brendove iz Yu-leksikona, oživljavali propalu tvrtku ekscentričnog bračnog para ili smišljali nove, neautentične hrvatske proizvode
1) Emil Tedeschi – u Koprivnicu po labradora, u Sloveniju po Drogu
Nakon što su lokalni političari ismijali njegovu namjeru da preuzme
aferom ‘spice’ uzdrmanu Podravku, Emil Tedeschi okrenuo se prema
Sloveniji. Umjesto prehrambene tvrtke, u Koprivnici je kupio samo psa
labradora, a Podravku je zamijenio slovenskom Drogom Kolinskom.
Tedeschijeva akvizicija Droge za vrtoglavih 382 milijuna eura obilježila
je proteklu recesijsku poslovnu godinu. Za cijenu ‘neviđenu na ovim
prostorima’ Atlantic je preuzeo kompaniju sa 2.600 zaposlenih u
Sloveniji i Srbiji i snažnim brendovima kao što su Argeta, Cockta,
Smoki, Bananica i postao regionalno značajan igrač.
I dok su ga Finance proglasile najseksi poduzetnikom godine, dio
slovenskih medija nije mu bio baš sklon – prije preuzimanja tvrdili su
kako iza njegove kupnje stoji zapravo Todorić, s kojim ga veže
suvlasništvo u televiziji RTL Hrvatska.
Pred kraj godine, u završnici
operacije Droga, optuživali su ga da će trošak preuzimanja prebaciti na
slovensku tvrtku i time opteretiti njezino poslovanje.
Hrvatski se
poduzetnik branio kako u ovom školskom primjeru kvalitetnog preuzimanja
45 posto cijene financira vlastitim kapitalom, a ostalo kreditima.
Opovrgnuo je i tračeve da će rasprodati dijelove kompanije, od čega je
strahovao dio slovenske javnosti.
2) Vjekoslav Majetić – električni automobil u zemlji bez auto-industrije
Ideja da Hrvatska, zemlja bez automobilske industrije, gdje još uvijek
vlada snažan kult njemačkih dizel automobila, postane poznata po
ekološkim elektromobilima – ravna je čudu. Upravo takva znanstvena
fantastika učinila se mogućom zahvaljujući Vjekoslavu Majetiću, vlasniku
tvrtke Dok Ing i njegovom timu koji je ove godine javnost obradovao
konceptom elektromobila XD.
Majetićevoj tvrtki ni dosada nije
nedostajalo inventivnosti: godinama već proizvode protuminske robote,
najviše za Pentagon, u Africi prodaju robote-rudare, a Kozmodrom
Bajkonur opskrbljuju robotima za gašenje požara u nemogućim uvjetima.
Kada su već banke odbile financiranje prvog hrvatskog elektromobila, i
to u sklopu aukcija HBOR-a, odnosno Vladinih mjera koje bi trebale
pomagati inovacije i gospodarstvo uopće, Majetić se okrenuo inozemnim
privatnim ulagačima, koji su pokazali interes za serijsku proizvodnju
XD-a.
3) Darko Šket – Pevec radi i nakon Pevecovih
Stečaj trgovačkog lanca Pevec, koji nije imao ozbiljni menadžment, ali
je zato imao neozbiljne vlasnike, i koji je ‘trgovao na račun
dobavljača’, nema tipičan hrvatski završetak, likvidaciju kompanije i
radnike bačene na cestu. Nakon ostavke dvaju kriznih menadžera,
Vladimira Šelebaja i Josipa Baotića, dolazak stečajnog upravitelja Darka
Šketa doista je bio treća sreća: tvrtka je uspješno nastavila
poslovanje i zadržala 850 od 1100 nekadašnjih radnika.
Pod Šketovom
upravom, lanac Pevec je, nakon što su ga Pevecovi odveli u propast,
uspio oživjeti. Šket je otvorio jedanaest trgovačkih centara, koji su
dosada uprihodili nekoliko stotina milijuna kuna, a slijedi im dogovor s
bankama kako bi većinu dugova pretvorili u vlasničke udjele novog
Peveca. I da, Šket – to je isti čovjek koji je u aferi ‘sloga’ optužen
zajedno s bivšim šefovima Podravke Darkom Marincem i Zdravkom Šestakom.
Bračni par Pevec bio je šest mjeseci u pritvoru, a iako je Zdravko
svojedobno osiromašenim radnicima tvrdio da nema ništa osim košulje koje
nosi, optuženi su za tri kaznena djela kojima su protupravno priskrbili
oko 14,3 milijuna kuna. Samo na Višnjinom tajnom računu u Austriji bilo
je pospremljeno 10 milijuna kuna od povrata poreza, što je dovoljno za
10.000 skupih košulja.
4) Todorić – Konzum zavladao Jugoslavijom, Onura odradi u jedan sat
Nedavno je konzultantska kuća Delloitte potvrdila da je Ivica Todorić
službeno pokorio bivšu Jugoslaviju, postavši najveći trgovac u regiji.
Njegov Konzum s lanjskim je prihodima od 2,67 milijardi eura pretekao
slovenski Mercator, gurnuvši ga na drugo mjesto. oslobodit ćemo se i izvesti jednostavnu računicu: 300.000 eura, koliko su navodno platili
glumce turske sapunice za slabašnu reklamu i čiji je dolazak izazvao
željenu medijsku histeriju, Konzum uprihodi u sat vremena.
Devetomjesečni rezultati kompanija u sastavu Agrokora pokazali su da se
Todorićevo carstvo vrlo dobro nosi s recesijom. Glavna uzdanica koncerna
Agrokor, Konzum, bilježi blagi rast prihoda i dvoznamenkasti rast
dobiti, dobro posluju i Belje i Jamnica, dok su negativni trendovi
pogodili Ledo, Zvijezdu i Tisak.
Iako ustrajno demantiraju iscrpljivanje
dobavljača, na Konzumovim posljednjim rezultatima to je bjelodano:
povećavaju se kratkoročne obveze, dok je naplata od kupaca sve bolja. Za
neplaćanje dobavljačima Todorića je u Saboru prozvao zastupnik Maras,
na što je Todorić uzvratio: ‘Oslobode se i svašta izgovore, jadni
ljudi.’
Šteta što Maras, uz kritike Konzumova monopolizma i inertnosti
AZTN-a, nije prozvao i Agenciju za elektroničke medije, i to zbog
činjenice na koju su ukazale Novosti: Agrokor prema zakonu ne smije
istovremeno biti vlasnik marketinške agencije (Unex) i televizije (RTL).
Todorića ne plaše saborske opozicijske kritike: iz vlasti mu
komplimentiraju, premijerka Kosor mu je prilikom preuzimanja Vupika (a
prije kojeg je već zagospodario PIK-ovima Vrbovec, Belje i Vinkovci)
izjavila da bi ga najradije pozvala u Vladu.
No i on poznaje strah, i
to onaj od ulaska u EU, o čemu je progovorila njegova bliska suradnica
Ljerka Puljić, kazavši da će domaći trgovci, ne osigura li im država
pozitivnu diskriminaciju, vrlo teško preživjeti konkurenciju
međunarodnih lanaca i postati laka meta za preuzimanje.
5) Rohatinski – Superman, iluzionist ili budući premijer?
Željko Rohatinski strogom je kontrolom očuvao stabilnost hrvatskih
banaka i tako ublažio udar planetarne financijske krize, što su
prepoznali i međunarodni autoriteti. Nema sumnje da je guverner HNB-a
čovjek sa znanjem i osobnošću, a mediji mu ponekad pripisuju i osobine
Supermana, često kiteći glorifikacijske tekstove naslovima poput
‘Guverner u zadnji čas opet spasio milijune zaduženih!’ ili ‘Hrvaticama
Rohatinski poželjniji od Brada Pitta!’.
Popularnost Rohatinskog prema
anketama je i dalje je snažna, usprkos tome što je javno priznao da je
nepozivanje MMF-a možda bila greška, no u posljednje vrijeme raste broj
njegovih kritičara.
Simpatije koje stekao čvrsto braneći tečaj kune i ustrajno kritizirajući
premijerku i ministra financija pomalo se tope, jer se našao na
nesmiljenom udaru dijela ekonomista, koji posprdno tvrde da naša
stabilna kuna nije prava nacionalna valuta.
Zamjeraju mu da stabilnim
tečajem koči ekonomski prosperitet, da deviznim klauzulama na kredite
brani interese međunarodnih bankara, te da odbija iskoristiti mehanizme
koji su mu na raspolaganju za pokretanje gospodarstva. Kritičarima
devizne klauzule Rohatinski je sarkastično poručio kako bi onda trebalo
ukinuti i štednju u devizama, iako nije objasnio zašto kuna nema
monetarni suverenitet, a kasnije je dodao i da bi HNB, kada bi to doista
moglo pokrenuti gospodarstvo, odmah prestala braniti kunu – bez obzira
na kratkotrajne kolateralne posljedice.
O pozivima da se uključi u
selektivno kreditiranje strateških razvojnih projekata još uvijek se
nije očitovao. A kada je jedna ambiciozna vanparlamentarna stranka
plasirala priču o njegovim premijerskim ambicijama, guverner je
zakašnjelo ustvrdio da ga ne zanima stranački angažman. No nije posve
odbacio mogućnost da poput Viktora Juščenka s mjesta šefa centralne
banke uzleti u premijersku fotelju.
