Rezultati su pokazali da se čak 63% ispitanika protivi školovanju djece od kuće, smatrajući da djeci ne treba uskratiti socijaliziranje među vršnjacima i obrazovni koncept koji se provodi u školi
Budući se u posljednje vrijeme
često spominje školovanje djece od kuće, tzv. homeschooling,
portal EduCentar
istražio je na više od 1.170 ispitanika mišljenje javnosti o ovoj
temi.
Više od 60% ispitanika protivi
se homeschooling-u
Rezultati su pokazali da se čak
63% ispitanika protivi školovanju djece od kuće, smatrajući da
djeci ne treba uskratiti socijaliziranje među vršnjacima i
obrazovni koncept koji se provodi u školi.
“Veliki broj djece rado ide u
školu zato da se druži s vršnjacima. Socijalizacija je važna. U
školi imaju prilike i emotivno sazrijevati, prihvaćati druge i
drugačije i pronalaziti svoje mjesto u društvu”, navodi
ispitanica, dok drugi vjeruju kako postoje stvari koje se mogu
naučiti samo u školi.
Također, dio ispitanika smatra
da druženje i učenje s vršnjacima uvelike koristi u
psihosocijalnom razvoju djece i njihovom daljnjem
obrazovanju.
Jedna ispitanica priznaje da,
unatoč visokom obrazovanju, nema dovoljno znanja iz svih predmeta
da svoje dijete kvalitetno školuje kod kuće, dok drugi ističu
iznimnu važnost psihosocijalne komponente: “Sve više ljudi
(djece, kasnije i adolescenata) zbog nedovoljne interpersonalne
komunikacije (između ostalog) pati od socijalnog anksioznog
poremećaja.”
“Djeca se trebaju znati ponašati
u društvu, a to ponašanje ne mogu naučiti ako su zatvoreni u
četiri zida”, kažu ispitanici, dodajući kako je pohađanje nastave
u zajednici, ne kod kuće, vrlo važno za osamostaljenje
djeteta.
Jedna ispitanica iznijela je
svoje mišljenje o ovoj temi:
“Ukoliko se podrži ova reforma,
djeca neće steći radne navike koje bi usvojili tijekom
obrazovanja. Nadalje, smatram kako bi se cjelokupni nastavni
proces trebao izmijeniti zato što “kaska” za modernim
tehnologijama te je i dalje baziran na poznavanju određenih
činjenica koje im većinom neće trebati (ukoliko ne žele
sudjelovati u kvizovima). Djeci bi u osnovnoj školi trebalo
pružiti određena znanja iz materinjeg jezika (hrvatskog), stranog
jezika (nebitno engleskog, njemačkog ili talijanskog, sve ovisi o
preferencijama učenika), određene matematičke i konceptualne
sposobnosti te sposobnosti snalaženja u vremenu i
prostoru.
Nadalje, srednjoškolsko
obrazovanje bi trebalo isključivo biti bazirano na znanjima za
koje se učenik obrazuje. Primjerice, ekonomist bi trebao
poznavati engleski jezik ili bilo koji strani, a ostali predmeti
trebali bi biti vezani za struku za koju se obrazuje, s time da
bi 50 % predmeta trebali biti obavezni za sve učenike, dok bi
ostale predmete učenici sami birali između određenog broja
izbornih predmeta kako bi učenik mogao steći specifična znanja i
vještine iz tog područja (npr. marketing, financije,
menadžment..).”
Dio ispitanika, njih 23%
podržava školovanje od kuće jer smatraju da bi svoje dijete
kvalitetnije obrazovali.
Svoje mišljenje su ispitanici
izrazili u nekoliko komentara:
“Svakako bih svoje dijete bolje
educirala jer ga najbolje poznajem i znam koje su mu jače, a koje
slabije strane za učenje. S obzirom na sve nekvalitetniji kadar
tzv. stručnog osoblja u školama i “mito & korupcija” sistema
u odnosu roditelja i učitelja/profesora te neprepoznavanju i
nezainteresiranosti istih za nadarenost pojedine djece i dodatnog
neplaćenog rada s njima te poticanja kreativnosti i pismenog
izražavanja kao i znanstvenog rada od početka školovanja.
Potrebne su manje grupe u razredima da bi školovanje omogućilo
više i mogući individualniji rad s djecom, izbaciti bilo kakvu
vjeroispovijest kao izborni predmet koji je zapravo nametnut i
djeca koja ga ne pohađaju su obično diskriminirana od strane
drugih učenika te učenje kroz igru, zabavu i praktičnu nastavu
čim više.”
“S obzirom na iskustvo s
djetetom koje je prošlo cijelu osnovnu školu, odgovorno tvrdim da
bih bolje i lakše to gradivo s djetetom odradila sama nego uz
“pomoć” krute institucije. A s obzirom na to da je najčešće
izgovarana rečenica na roditeljskim sastancima: “Morate s djecom
raditi kod kuće”, ne vidim razlog da ja s djetetom radim kod kuće
nakon što dođe iz škole. Bolje je onda da ja s djetetom radim kod
kuće dok je ono odmorno. Jedini problem koji se tu javlja jest
druženje, odlaženje u školu i vraćanje iz nje, no vjerujem da
bismo kroz razne radionice, sportske treninge i slične aktivnosti
i to riješili.”
Dio ispitanika slaže se da se
naš obrazovni sustav ne temelji na individualnom pristupu, a
školovanje od kuće bi pomoglo djeci da gradivo koje su obradili
istinski i utvrde.
Zanimljivo je kako ispitanici
smatraju da se djeca mogu socijalizirati i na drugim
mjestima:
“Nije škola jedino mjesto gdje
se dijete može socijalizirati (osim škole, postoji sport kao
velika grana i u fizičkom razvoju, ne samo društvenom i
mentalnom, te razni kulturni događaji i ustanove, igraonice), a
često su djeca i žrtve socijalnih ispada (psihičkih i/ili
fizičkih) u takvim ustanovama.
Općenito je cijeli sustav
kompetitivnog tipa u kojem ima mnogo neravnomjernosti. Smatram da
je jedan od temelja ljudskog duha kojima bi se trebalo učiti
djecu od ranih faza poštenje i suradnja, kolektivnost, a škola se
još nije dokazala u tom području.”
Ispitanici koji podržavaju
školovanje djece od kuće slažu se u jednom: Obrazovni sustav je
koncipiran prema određenom kalupu koji ne dopušta prilagođavanje
svakom učeniku posebno te čini učenika robotom bez vlastitog
mišljenja.
14% ispitanika načelno ne
podržava homeschooling, ali ga smatraju potrebnim ukoliko ne dođe
do izmjena u obrazovnom sustavu, što uključuje smanjenje
nepotrebnog gradiva.
Kao glavni argument za ovakav
stav spominju financijske mogućnosti školovanja od
kuće.
