Anketa YouGov-a pokazala je da samo 28 posto ljudi kaže da gleda TV i filmove s uključenim titlovima, no taj postotak raste na 61 posto među osobama u dobi od 18 do 24 godine.

“Možda vas ometaju zvukovi u pozadini, zvučni efekti ili glazbena podloga, možda dođe do promjene glasnoće i odjednom netko šapće, a vi to ne možete razabrati. Ako vam je ovo poznato, moglo bi biti zato što imate poremećaj obrade sluha (APD)”, rekla je psihijatrica i specijalistica za ADHD, dr. Sasha Hamdani.

U svom TikTok videu, dr. Hamdani objašnjava: “Neki znakovi poremećaja obrade sluha uključuju poteškoće u razumijevanju što ljudi govore, osobito na mjestima gdje ima puno buke u pozadini”, prenosi Večernji list.

Što je APD?

Dr. Hamdani također ističe da simptomi mogu uključivati poteškoće u praćenju verbalnih uputa ili nemogućnost trenutnog odgovora kad vam se netko obrati. Prema podacima britanskog zdravstvenog sustava (NHS), APD je stanje u kojem imate poteškoća u razumijevanju zvukova, uključujući izgovorene riječi. Ovo stanje najčešće se razvija u djetinjstvu, gdje može uzrokovati poteškoće u učionici, ali neki ljudi mogu razviti APD i kasnije u životu.

Budući da osobe s APD-om mogu teško razumjeti razgovore u bučnim prostorima, to može otežati praćenje dijaloga u TV emisijama ili filmovima, gdje često postoje glazbena podloga ili zvučni efekti u pozadini. To znači da titlovi mogu biti izuzetno korisni za one koji se bore s ovim stanjem.

U blogu Empire Caption Solutions, pružatelja usluga prijevoda/titlova, piše: “Osobe s izazovima u obradi sluha mogu imati poteškoće u razlikovanju sličnih zvukova i razumijevanju govora u pozadini, te im može trebati više vremena da “shvate” ono što su čuli. Mogućnost da vide titlove istovremeno dok slušaju izgovorene riječi ili zvukove može pomoći nekome s APD-om da brže obradi ono što je čuo i da se nosi s tempom zvuka kako se događa.”

Kako dr. Hamdani ističe, možete imati ovo stanje čak i ako imate savršen sluh. “Zato titlovi pomažu; oslanjate se na čitanje jer imate poteškoća u tumačenju onoga što čujete”, tvrdi.

Razlika između APD-a i ADHD-a

Međutim, gledanje s titlovima cijelo vrijeme nije nužno loša stvar. Zapravo, znanstvenici kažu da bi djecu trebalo poticati da gledaju TV s uključenim titlovima kako bi poboljšali svoje vještine čitanja. Istraživači su otkrili da su djeca u dobi od četiri do sedam godina dvostruko vjerojatnije postala vješti čitatelji ako su gledala TV s uključenim titlovima. To je zato što, kada se titlovi prikazuju na ekranu, svi koji gledaju ne mogu ne pogledati i pratiti ih.

Studija iz 1997. koju su proveli istraživači sa Sveučilišta u Leuvenu otkrila je da i djeca i odrasli pokazuju “automatsko čitalačko ponašanje”. Taj učinak također pomaže ljudima da se fokusiraju na ono što se događa, što može pomoći da se koncentriraju na informacije poput dijaloga i radnje.

APD se često pogrešno dijagnosticira kao ADHD kada se pojavi kod djece, jer ta dva stanja dijele nekoliko sličnih simptoma, ali postoje neke ključne razlike. Studija iz 2018. godine otkrila je da djeca s APD-om imaju poteškoće koje su isključivo povezane sa zvukom, dok ADHD uzrokuje općenitije smetnje. Na primjer, osobe s APD-om imaju poteškoć u učenju pjesama ili lokalizaciji izvora zvuka.

S druge strane, osobe s ADHD-om mogu imati poteškoće s auditivnim zadacima, ali također se bore s praćenjem pisanih uputa. ADHD otežava ljudima fokusiranje na auditivne informacije, što može otežati razlikovanje jednog zvuka od drugog u glasnom okruženju. Da stvari budu još zbunjujuće, mnogi ljudi zapravo imaju i ADHD i APD.

Dr. Hamdani kaže: “Specijalist sam za ADHD i to viđam cijelo vrijeme. Ako mislite da to zvuči poput ADHD-a, niste u krivu. APD je češći kod neurodivergentnih osoba, pa se možete osjećati kao da vam trebaju titlovi jer, bez njih, preteško je pratiti emisiju ili film.”