Prema novom istraživanju, indijska tektonska ploča mogla bi se razdvojiti na dva dijela. Umjesto vertikalnog pucanja, poput istočne Afrike, kako bi stvorila novi mikrokontinent, Indija bi se mogla početi horizontalno razdvajati dok se kreće prema Euroaziji, formirajući dva sloja, svaki debljine oko 100 kilometara, tvrdi nova studija.
Himalaja čini najmoćniji planinski lanac na svijetu, ali njena
prepoznatljiva značajka je Tibetanska visoravan.
Svi se slažu da su obje značajke rezultat kretanja Indije prema
sjeveru brzinom od 1-2 milimetra godišnje, pritom se sudarajući s
Euroazijom. Tijekom 60 milijuna godina, takav spor pokret može
uzrokovati stvaranje planina ogromne visine. Međutim, izvan toga,
postoji mnogo rasprava.
Jedna teorija sugerira da je indijska ploča previše plutajuća da
bi potonula, uzrokujući njezino klizanje ispod euroazijske ploče
i stvarajući izbočinu koja je Tibet. Druga teorija sugerira da se
indijska ploča savija, poput komada papira, pri čemu je Tibet
nastao kao izbočina.
Međutim, na konferenciji Američkog geofizičkog saveza u prosincu,
predstavljena je treća opcija.
Prema ovoj perspektivi, indijska ploča “delaminira”. Ako bi
kontinenti imali živčane stanice, ovo bi bilo jednako bolno kao
što zvuči, pri čemu se gornji dio ljušti kako bi podržao Tibet,
dok gustoća donjeg dijela tone. Zagovornici tvrde da je gornji
plutajući dio dovoljno debeo da objasni ogromnu nadmorsku visinu
Tibeta. U međuvremenu, donji dio se ponaša na način koji je
poznat iz situacija gdje se oceanske ploče podvlače ispod
kontinentalnih ploča, kao što je slučaj gdje se Južna Amerika
susreće s Pacifikom.
“Izvor helija kao jedan pokazatelj”
“Nismo znali da se kontinenti mogu ponašati na ovaj način, a to
je, za znanost o čvrstoj Zemlji, prilično temeljno”, rekao je
profesor Douwe van Hinsbergen sa Sveučilišta Utrecht za
Science Magazine.
Nije praktično bušiti do dubine od 100 kilometara kako bi
provjerili ovu ideju, stoga su zaključci izvučeni iz pojedinačno
nepotpunih nagovještaja. Oni koji zagovaraju ideju crpe svoje
dokaze iz helija koji izbija kroz tibetske izvore,
piše IFLScience.
Helij je rijedak na Zemlji, ali helij-3 je još rjeđi – to je
jedan od razloga zbog kojeg ljudi predlažu iskorištavanje Mjeseca
za njega. S druge strane, neki radioaktivni procesi stvaraju novi
helij-4. Stoga visoke koncentracije helija-3 ukazuju na izvor.
Mjerenjem omjera izotopa helija na 200 tibetanskih
izvora, Simon Klemperer sa Sveučilišta Stanford i
ko-autori pronašli su uzorak koji ukazuje da je manta dovoljno
blizu površine sjevernog Tibeta da helij-3 može pobjeći. Dalje na
jugu, istjecanje plina (većinom je helij-4), dovodi tim do
zaključka da se ploča tamo još nije razdvojila i tvori barijeru
koju helij ne može prijeći. Izuzetak je područje u blizini
Butana. Ondje, prema njihovom mišljenju, manta je prodrla kroz
koru, stvarajući anomalni signal.
Tektonske ploče poput slojevite torte
Kako prenosi IFLScience, zaključci su potkrepljeni i
uzorcima potresa u regiji, sugerirajući da intruzija dolazi s
istočne strane visoravni.
Ideja je izvediva s obzirom na to da znamo da su tektonske ploče
strukturirane poput slojevite torte. Kuhari stavljaju gušći sloj
torte na dno kako ne bi zgnječila biskvit svojom težinom. Planet
nema takav način razmišljanja, ali ipak je donji dio ploča
oblikovan od stvrdnute stijene mantla, koja je gušća od dijela
koji podržava.
Računalni modeli sugeriraju da nešto može odvojiti ova dva
dijela. “Ovo je prvi put da su dijelovi uhvaćeni u činu u
silazećoj ploči”, rekao je van Hinsbergen za Science Magazine.
Autori sumnjaju da je proces olakšan oblikom indijske ploče, koja
je deblja na svojoj sjevernoj točki i tanja sa strane.