Amerikanac Thane preselio se u Hrvatsku zbog Međimurke u koju se zaljubio. Prevelike razlike u kulturi oba naroda igrale su ulogu u njihovu braku pa je Thane ostao samohrani roditelj koji danas pomaže ostalim očevima

Amerikanac Thane Holland je prvi put došao u Hrvatsku 2006. godine te se odmah oduševio državom, ljudima i kulturom. Prije 13 godina je upoznao svoju bivšu suprugu Hrvaticu s kojom je kasnije dobio dijete. Ovaj poduzetnik se u Hrvatsku doselio kako bi osnovao obitelj i skrasio se. Njegova majka se također kasnije preselila u Hrvatsku kako bi im pomogla u odgoju djeteta.

Thane je pokrenuo stranicu Kiddos with Dad kako bi okupio odgovorne samohrane očeve koji ondje mogu razgovarati o svojim poteškoćama te naučiti kako postati bolji očevi i muškarci. Redovito organizira online sastanke s profesionalnim dječjim psiholozima, odvjetnicima, terapeutima, sportašima i učiteljima. Thane želi ujediniti, educirati i osnažiti samohrane očeve.

Za net.hr je ispričao kako je upoznao svoju partnericu iz Hrvatske, kako mu se sviđaju naši običaji, a otkrio nam je više i o odgoju djece u Americi, njihovim običajima za vjenčanja te je pričao i o borbi za radnička prava, prosvjedima u njegovoj zemlji i borbi samohranog roditelja.

- Posjetio sam oko 80 zemalja i imam znatno drugačiji pogled na život i svijet od bivše supruge. Naravno da ni u jednoj zemlji nisu svi isti, pametnih, glupih, dobrih i loših ljudi ima svuda. Vrlo je teško raditi kulturološke generalizacije, čak i u maloj zemlji poput Hrvatske. Moj rodni grad u SAD-u ima više stanovnika od Hrvatske, ali smatram da su geografske razlike unutar Hrvatske prilično zanimljive. Moja bivša supruga je iz Međimurja. Stoga ću pričati samo o onome kroz što sam prošao. Zapamtite, svatko je drugačiji! No, moji prijatelji Hrvati kažu da su najteže i najtvrdoglavije Hrvatice upravo Međimurke! To je samo moje iskustvo.

Smatram da američka kultura odgaja djecu da se malo bolje pripreme za teške situacije u životu. Ne štitimo našu djecu i ne kupujemo im domove i automobile - ne olakšavamo im živote. Od njih očekujemo da se bore dok ne nađu vlastiti oslonac u svijetu kao ljudi. Očekujemo da će život biti težak i želimo da naša djeca razviju svoj "karakter" prevladavajući te poteškoće. Naravno, ne govorim o osnovnim stvarima kao što su hrana, sigurnost itd. Puštamo našu djecu da to sama shvate, samo uz suptilno vodstvo roditelja.

Uloga majki se promijenila. Nemam prijatelje koje je majka samo učila kuhati, čistiti, prati rublje i drugo. To je više očev posao. Znam da je Hrvatska drugačija. Ali na primjer, moja bivša supruga je kuhala 20-ak puta u četiri i pol godine. Ona je obavila većinu čišćenja i 70 posto pranja rublja. Mislim da su Amerikanke strože kao majke, iako je činjenica da je svaka majka drugačija. Ali iz mog osobnog iskustva, moja bivša partnerica nije bila stroga. Nije postavljala granice, a djeca trebaju granice. Moraju razumjeti što mogu, a što ne mogu učiniti. Poznajem mnogo majki koje su stroge, ali i pune ljubavi. U braku smo bili pod stresom i dosta smo se svađali zbog toga što je mom sinu bilo dopušteno da se ponaša negativno, jednostavno zato što njegova majka nije razumjela da je postavljanje pravila i granica zdravo.

Naš jedini pravi običaj je da se par, koji će se vjenčati, registrira putem interneta. Mladenci biraju proizvode koji će trebati njima i njihovoj novoj obitelji. To mogu biti lonci, tave, tosteri, dječji krevetić, bilo što - sve stvari koje im trebaju u kući. Heteroseksualni parovi ili istospolni parovi - nema prave razlike. Nikoga više nije briga. No, istospolni parovi obično imaju bolje zabave!

Bivšu suprugu sam upoznao dok je bila na odmoru u Aziji s prijateljem. To je još jedna stvar koja mi je čudna. Kod nas je normalno da sami radite neke stvari pa tako i da putujete. Smatraju vas čudacima ako nešto ne možete sami. Rekli su mi da moja bivša ništa ne može raditi sama - ili joj je neugodno to raditi, boji se ili joj se to jednostavno ne sviđa. Velika razlika. Čime sam je osvojio? Mojim dobrim izgledom i šarmom, naravno. Ona je htjela nekoga tko nije Hrvat. Znate kako je ovdje, svi se stalno žale na svoje šefove, kulturu, Vladu itd. Ni ona nije drugačija. Htjela je nešto drugačije, ali nije shvaćala koliko se moja kultura razlikuje od njezine. Nije mogla to podnijeti. Bivša supruga se vratila na posao tri mjeseca nakon poroda pa sam bio tata s punim radnim vremenom. Svađali smo se oko stavljanja dvogodišnjeg djeteta u vrtić - mislio sam da je posao roditelja da oni odgajaju djecu, a ne drugi ljudi. Ona je planirala uzeti porodiljni dopust kako bi mogla odlučiti gdje ćemo se preseliti i gdje želi raditi kao liječnica, ali na kraju je uzela porodiljni i napustila dijete i supruga. Ima 35 godina i htjela je raditi drugačije stvari, a također nije baš bila sigurna u to kako biti majka. Sve je bolje otkako je otišla.

U vezi mi je važna predanost. U današnjem svijetu je sve za jednokratnu upotrebu - ljudi, životinje, odnosi… sve je to transakcija. Nitko više ne pokušava i zato su stope razvoda tako visoke. Moja bivša je čak pokušala nekome pokloniti psa od mog sina! Tko to radi?!

Volim biti ovdje. Upoznao sam neke nevjerojatne ljude. Mnogi od njih su potpuno drugačiji od moje bivše supruge. Hrvatska je sigurna država jer nitko ne želi povrijediti svog rođaka.

Kompromis je sve. Jedina stvar zbog koje neću pristati na kompromis je moje slobodno vrijeme. Trebam prostor i mir. Bivša supruga to nikad nije shvatila jer nije voljela biti sama. Što se tiče te bliskosti - Amerikanci vole imati vrijeme za sebe. Nemojte razgovarati s nama 10 cm od našeg lica, nemojte sjediti preblizu! Neka postoji udaljenosti između ljudi! Osim ako se ne mazite, naravno. Druga velika razlika je stil komunikacije. Amerikanci su izravni. Hrvati vole čitati između redaka pa to uzrokuje nesporazum jer ljudi neće reći ono što stvarno misle. Zapravo su mi mnogo puta savjetovali - kada sam svojoj bivšoj postavljao izravna pitanja - da bih trebao čitati između redaka. To nije komunikacija, mi to zovemo laganjem. Mi dajemo konkretne odgovore, a ne uobičajene koji ništa ne znače. Ako sam ikada želio konkretan odgovor od svoje bivše supruge, morao sam postaviti pitanje vrlo konkretno. To je bilo iscrpljujuće. I to nazivamo laganjem. Izostavljanje istine je isto što i laganje o njoj. Ali to je samo moje iskustvo.

Naravno da postoji borba za radnička prava, ali ona je duboko podijeljena. S jedne strane, ako ste šef, uložili ste i riskirali - zašto biste slušali neke ljude koje ste zaposlili, a sada vam pokušavaju govoriti što da radite? Dali ste im POSAO! S druge strane, da, trebamo višu federalnu minimalnu plaću. Ali sada postoji toliko prokletih zakona koji štite radnike, koliko nam ih još treba? Svaki radnik ima drugačiju vrijednost ovisno o tome što osigurava tvrtki. Jednaka plaća za muškarce i žene je velika stvar. Veći doprinos za majke je također vrlo važan. Ali isto tako, većina Amerikanaca radi pa se mora dogoditi nešto stvarno 'veliko' da bismo izašli na ulice i prosvjedovali. Odlazak na posao i stavljanje hrane na stol za vašu obitelj, važnije je od podržavanja nekog Starbucks barista koji želi 15 dolara na sat.

Što se tiče obiteljskog prava - ne zanima nas više tradicionalni brak. To je stvar poreza. Većina mojih prijatelja misli da je glupo da Vlada 'blagoslovi vezu'. Zašto vam je potrebno da vam Vlada kaže koga možete voljeti? Ne tiče ih se. Ali većina ljudi to radi zbog poreza. Mislim da nam je još uvijek stalo do predanosti. Iako, u današnjem svijetu se sve može odbaciti jer ljudi imaju raspon pažnje kao komarac. Hvala društvenim mrežama!

Hrvati su puno opušteniji od Amerikanaca. Sviđa mi se činjenica da ljudi provedu sat vremena kako bi popili malu kavu u kafiću. Ja popijem tri dok oni popiju jednu. Amerikanci su opušteniji što se tiče pogleda na svijet. Mislim da mi vidimo neke stvari drugačije. Možda smo malo veći pesimisti od Europljana, ali svijet ima problema i uvijek će ih imati. Ljudi nisu toliko civilizirani kako se stalno pokušavamo uvjeriti da jesu. Loši, glupi i zli ljudi postoje. Suočite se s time. Ne pričamo o tome satima, danima i mjesecima - suočite se s time i nastavite dalje. Svaka odluka je bolja od nikakve (u okviru razuma).

Hrvati provode puno vremena žaleći se na državu. Svaki dan sam satima slušao kako je moja bivša loše radila, kako je njezin šef korumpiran, kako je sustav pokvaren, kako ovdje zakoni ne štite građane i kako nije imala snage išta promijeniti. Planirala je zbog toga napustiti posao, ali, Hrvati samo pričaju, a nikad ništa ne naprave. Kao da je prigovaranje nacionalni sport. Ali, želim da Hrvati shvate da kada vas stranci čuju kako se skroz žalite i pričate da je sve loše - tjerate nas da nešto od toga internaliziramo. Dolazimo ovdje uzbuđeni i sretni, a na kraju moramo slušati lokalno stanovništvo kako priča negativno o svemu. To je moje iskustvo, rekao je Thane.