Znanstvenici su prvi put uspjeli dobiti ribonukleinsku kiselinu (RNK) izumrle životinje, tasmanskog tigra, objavili su istraživači sa Sveučilišta u Stockholmu, a taj revolucionarni uspjeh povećava izglede za oživljavanje životinje za koju se prije smatralo da je zauvijek izgubljena, prenosi AFP
“RNK nikada prije nije dobiven i
sekvencioniran iz izumrle vrste“, rekla je Love
Dalen, profesorica evolucijske genomike na Sveučilištu u
Stockholmu i jedna od voditeljica projekta.
Prema njezinim riječima, ovo je mali korak ka tome da će u
budućnosti biti moguće oživjeti izumrle vrste.
Dalen i njezin tim uspjeli su sekvencionirati baznu sekvencu
RNK na 130 godina starom primjerku tasmanskog tigra –
čuvanom na sobnoj temperaturi u Švedskom prirodoslovnom
muzeju. Na temelju toga su uspjeli rekonstruirati
RNK njegove kože i skeletnih mišića.
“Ako želite oživjeti izumrlu životinju, onda morate znati gdje su
geni i u kojim su tkivima regulirani”, objasnila je
Dalen, ističući da je potrebno poznavati i DNK i RNK. Jedna od
najvažnijih zadaća RNK je prijenos genetskih informacija između
DNK i ribosoma.
Posljednji poznati živući tasmanski tigar, poznat i kao psoglavi
vučak ili tilacin, uginuo je u zatočeništvu 1936. u
zoološkom vrtu Beaumaris u Tasmaniji. Nakon europske kolonizacije
Australije, životinja je proglašena štetočinom, a vlasti su
nudile nagradu za svaku ubijenu odraslu životinju.
Daniela Kalthoff, zadužena za zbirku sisavaca u Prirodoslovnom
muzeju, rekla je da je ideja o mogućem
oživljavanju tasmanskog tigra “uzbudljiva ideja”.
“Ovo je fantastična životinja i voljela bih je ponovno
vidjeti uživo“, rekla je, pokazujući crno-smeđu prugastu
kožu koju su istraživači koristili u svojoj studiji.
Ovu vrstu tobolčara znanstvenici su odlučili oživjeti između
ostalog i zato što je njezino prirodno stanište u Tasmaniji
uglavnom očuvano. Njihova otkrića također su važna za proučavanje
pandemičnih RNK virusa.
RNA je nositelj genetske informacije u nekim vrstama virusa.
Mnoge pandemije, poput koronavirusa ili španjolske gripe, bile su
uzrokovane RNK virusima, objasnila je Dalen.
“Mogli bismo zapravo ići i tražiti te viruse u ostacima divljih
životinja pohranjenim u muzejskim zbirkama. To bi nam zapravo
moglo pomoći da shvatimo prirodu pandemija i odakle pandemije
dolaze”, rekla je.
Studija otvara vrata korištenju muzejskih zbirki na ovaj novi
način.
“Postoje milijuni i milijuni osušenih koža i osušenih
tkiva insekata, sisavaca i ptica u muzejskim zbirkama širom
svijeta, a sada bi se zapravo moglo otići i oporaviti RNK iz
svih tih uzoraka“, rekla je Dalen.