Britanski liječnik John Snow nije uspio uvjeriti druge liječnike i znanstvenike da kolera, smrtonosna bolest, širi kada ljudi piju kontaminiranu vodu sve dok majka nije oprala pelenu svog djeteta u gradskom bunaru 1854. godine, izazvavši epidemiju u kojoj je umrlo 616 ljudi

Dr. Snow, porodničar s interesom za mnoge aspekte medicinske znanosti, već je dugo vjerovao da je voda zagađena otpadom uzrok kolere. Kolera je crijevna bolest koja može uzrokovati smrt u roku nekoliko sati nakon prvih simptoma povraćanja ili proljeva, piše Kathleen Tuthill za UCLA.

Snow je objavio članak 1849. godine u kojem je iznio svoju teoriju, ali su liječnici i znanstvenici smatrali da ide u krivom smjeru i držali se popularnog vjerovanja tog vremena da je kolera uzrokovana udisanjem isparavanja ili "miasmom u atmosferi".

Prvi slučajevi kolere u Engleskoj prijavljeni su 1831. godine, otprilike u vrijeme kad je dr. Snow završavao svoj medicinski studij s 18 godina. Između 1831. i 1854. godine, deseci tisuća ljudi u Engleskoj umrli su od kolere.

Iako se dr. Snow duboko bavio eksperimentima s novom tehnikom nazvanom anestezija za porođaj, također ga je fasciniralo istraživanje svoje teorije o širenju kolere.

Sredinom 19. stoljeća ljudi nisu imali tekuću vodu ni moderne WC-e u svojim domovima. Koristili su gradske bunare i zajedničke pumpe kako bi dobili vodu koju su koristili za piće, kuhanje i pranje.

Sustavi za pročišćavanje otpadnih voda bili su primitivni i većina domova i poslovnih prostora direktno je izlijevala nesređeni otpad i otpad životinja u rijeku Temzu ili u otvorene jame nazvane "cesspools". Vodne tvrtke često su punile vodu iz Temze i dostavljale je pubovima, pivnicama i drugim poslovnim prostorima.

Dr. Snow vjerovao je da otpad izlijevan u rijeku ili u cespule blizu gradske bušotine može zagađivati vodoopskrbu, što dovodi do brzog širenja bolesti.

U kolovozu 1854. godine, Soho, predgrađe Londona, teško je pogođeno strašnim izbijanjem kolere. Sam dr. Snow živio je blizu Soha i odmah je počeo raditi na dokazivanju svoje teorije da je kontaminirana voda uzrok izbijanja bolesti.

"Unutar 250 jardi od mjesta gdje se Cambridge Street spaja s Broad Streetom, zabilježeno je više od 500 smrtonosnih napada kolere u 10 dana", napisao je dr. Snow. "Čim sam se upoznao sa situacijom i opsežnošću ovog izbijanja kolere, sumnjao sam u neko onečišćenje vode često posjećene gradske pumpe u Broad Streetu."

Dr. Snow je neprekidno radio kako bi pratio informacije iz bolničkih i javnih zapisa o početku izbijanja i o tome jesu li žrtve pile vodu iz pumpe na Broad Streetu. Snow je sumnjao da su oni koji su živjeli ili radili blizu pumpe najvjerojatnije koristili pumpu i stoga dobili koleru.

Njegova pionirska medicinska istraživanja isplatila su se. Koristeći geografsku mrežu za mapiranje smrti izbijanja i istraživanje svakog slučaja kako bi utvrdio pristup vodi pumpe, Snow je razvio ono što je smatrao pozitivnim dokazom da je pumpa izvor epidemije.

Osim onih koji su živjeli blizu pumpe, Snow je pratio stotine slučajeva kolere do obližnjih škola, restorana, trgovina i pubova.

Prema Snowovim zapisima, vlasnica jedne kavane u susjedstvu koja je posluživala čaše vode iz pumpe na Broad Streetu uz obrok rekla je da zna za devet svojih mušterija koji su dobili koleru.

Popularno gazirano piće tog vremena zvalo se "sherbet", što je žličica praha koji je škripao kad se pomiješao s vodom. Na području Broad Streeta u Sohu, ta voda obično je dolazila iz pumpe na Broad Streetu i bila je, kako je Snow vjerovao, izvor za mnoge slučajeve.

Snow je također istraživao skupine ljudi koji nisu dobili koleru i utvrdio je jesu li pili vodu iz pumpe. Ta informacija bila je važna jer je pomogla Snowu isključiti druge moguće izvore epidemije osim pumpe.

Otkrio je nekoliko važnih primjera. Radnički dom, ili zatvor, blizu Soha imao je 535 zatvorenika, ali gotovo nijedan slučaj kolere. Snow je otkrio da je dom imao vlastiti bunar i kupovao je vodu od Grand Junction Water Works.

Muškarci koji su radili u pivovari na Broad Streetu koja je proizvodila pivo od slada također su izbjegli dobivanje kolere. 

Vlasnik pivovare, gospodin Huggins, rekao je Snowu da su muškarci pili alkohol koji su sami proizvodili ili vodu iz vlastitog bunara pivovare, a ne vodu iz česme na Broad Streetu. Nijedan od tih muškaraca nije obolio od kolere. Tvornica blizu česme, na adresi 37 Broad Street, nije imala takvu sreću. Ona je imala dvije posude s vodom iz česme na raspolaganju za piće zaposlenika, i od njih je 16 radnika umrlo od kolere.

Slučajevi dviju žena, sestrične i tete, koje su umrle od kolere zbunile su Snowa. Teta je živjela nešto dalje od Sohoa, kao i njezina sestrična, i Snow nije mogao pronaći vezu s česmom. Misterij se razjasnio kad je razgovarao s ženinim sinom. On je Snowu rekao da je njegova majka nekad živjela na području Broad Streeta i jako joj se sviđao okus vode iz česme, pa je redovito naručivala boce te vode.

Voda izvučena iz česme 31. kolovoza, na dan izbijanja epidemije, dostavljena je njoj. Kao i obično, ona i njezina posjetiteljica s česme popile su čašu vode za osvježenje, i prema Snowovim zapisima, obje su umrle od kolere idućeg dana.

Snow je uspio dokazati da kolera nije bila problem u Sohou osim među ljudima koji su bili navikli piti vodu iz česme na Broad Streetu. Također je proučavao uzorke vode iz česme i u njoj pronašao bijele komadiće koji su, prema njegovom vjerovanju, bili izvor onečišćenja.

U rujnu 1854. Snow je pokazao je svoje istraživanje gradskim dužnosnicima i uvjerio ih da skinu ručku s česme, čime je postalo nemoguće crpiti vodu. Dužnosnici su bili oklijevajući u vjerovanju njegovim tvrdnjama, ali su ipak privremeno uklonili ručku, samo da bi ubrzo uvidjeli kako se epidemija kolere gotovo odmah smirila. Malo po malo, ljudi koji su napustili svoje domove i poslovanja na području Broad Streeta zbog straha od kolere počeli su se vraćati.

Unatoč uspjehu Snowove teorije u zaustavljanju epidemije kolere u Sohu, javni dužnosnici još uvijek su smatrali njegovu hipotezu besmislenom. Odbili su poduzeti bilo što kako bi očistili jamu i septičke jame. Odbor za zdravlje izdao je izvješće u kojem stoji: "ne vidimo razlog za prihvaćanje ove vjere" i odbacio Snowove dokaze kao tek "prijedloge".

Mjesecima nakon toga, Snow je nastavio pratiti svaki slučaj kolere iz izbijanja u Sohu 1854. godine i gotovo sve ih je povezao s pumpom, uključujući stolara koji je prolazio područjem i djecu koja su živjela bliže drugim pumpama, ali su prolazila pored pumpe na Broad Streetu na putu do škole. Ono što nije mogao dokazati bilo je gdje je kontaminacija u početku došla.

Službenici su tvrdili da nema načina da fekalije iz gradske cijevi prodiru u pumpu, a sam Snow rekao je da nije mogao utvrditi je li otpad dolazio iz otvorenih kanalizacijskih jama, odvodnih kanala ispod kuća ili poslovnih prostora, javnih cijevi ili septičkih jama.

Misterij možda nikada ne bi bio riješen da svećenik, Henry Whitehead, nije preuzeo zadatak dokazivanja da je Snow u krivu. Svećenik je tvrdio da je izbijanje uzrokovano ne zagađenom vodom, već božjom intervencijom. On nije pronašao takav dokaz, a zapravo, njegov objavljeni izvještaj potvrđuje Snowove nalaze. Najbolje od svega, dao je Snowu vjerojatno rješenje uzroka onečišćenja pumpe.

Whitehead je intervjuirao ženu koja je živjela na Broad Streetu 40, čije je dijete dobilo koleru iz nekog drugog izvora. Majka djeteta prala je pelene u vodi koju je zatim izlila u septičku jamu samo tri metra udaljenu od pumpe na Broad Streetu, pokrećući ono što je Snow nazvao "najstrašnijim izbijanjem kolere koje se ikada dogodilo u ovom kraljevstvu."

Godinu dana kasnije, časopis The Builder objavio je nalaze Whiteheada zajedno s izazovom dužnosnicima Soha da zatvore septičku jamu i poprave kanalizaciju jer "unatoč nedavnim brojnim smrtima, imamo sve sastojke za novu epidemiju." Prošlo je mnogo godina prije nego što su javni dužnosnici napravili ta poboljšanja.

Godine 1883. njemački liječnik Robert Koch otišao je korak dalje u potrazi za uzrokom kolere kada je izolirao bakteriju Vibrio cholerae, "otrov" za koji je Snow tvrdio da uzrokuje koleru. Dr. Koch je utvrdio da se kolera ne prenosi s čovjeka na čovjeka, već se širi samo kroz nehigijenske izvore vode ili hrane, što je bila velika pobjeda za Snowovu teoriju.

Epidemije kolere u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama u 19. stoljeću završile su nakon što su gradovi napokon poboljšali sanitaciju vodoopskrbe.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je 78 posto ljudi u zemljama Trećeg svijeta i dalje bez čistih izvora vode i do 85 posto tih ljudi ne živi u područjima s adekvatnom obradom otpadnih voda, što čini epidemije kolere i dalje zabrinjavajućim problemom u nekim dijelovima svijeta.

Danas znanstvenici smatraju Snowa pionirskim istraživačem javnog zdravstva u polju poznatom kao epidemiologija. Veći dio trenutnih epidemioloških istraživanja koja se provode u američkim centrima za kontrolu bolesti još uvijek koristi teorije poput Snowovih za praćenje izvora i uzroka mnogih bolesti.