Picigin, igra koja je dodana na popis nematerijalne kulturne baštine 2013., ovog tjedna slavi 100. obljetnicu od početka igranja u Splitu, kazao je Toni Stipišić, predsjednik Ekološkog društva Picigin.

Konferencijom za medije u hotelu "Park" najavili su dvodnevni program naziva "100 godina picigina".

Program je započeo u petak 15. rujna u Gradskoj knjižnici "Marko Marulić" - predstavljen je spot za pjesmu "Picigin" klape "Rebatajica" i promotivni film "Split grad sporta", kao i HRT-ov dokumentarni film "Picigin na Bačvicama" Tonka Jovića.

U subotu se program nastavio akcijom čišćenja podmorja plaže Bačvice u devet, piciginom u deset, utakmicom na "male branke" u 12, i otkrivanjem spomen ploče povodom 100. obljetnice na fasadi nekad kupališnog, sada ugostiteljskog objekta na Bačvicama u 13 sati uz glazbeni program.

Picigin se u Splitu igra od 1923. i potječe od riječi "pizzicato" što doslovno znači trzanje žice prstom, dok se u prenesenom značenju prevodi kao lepršavo, slobodno i bez pravila baš kao picigin u svojim začecima, objašnjava Stipišić.

- Začetke picigina temeljimo na razgovorima Anatolija Tolje Kudrajceva s "Fifijom" Franetovićem, jednih od prvih piciginaša.

Nakon Drugog svjetskog rata formiraju se prve ekipe s pet igrača, igra se seli prema „plićaku” i šireg je kruga što je pridonijelo atraktivnosti. Igra doživljava uzlet 1950-ih kada se nabavljaju teniske loptice iz inozemstva koje su se brusile do idealne težine.

Ekološko društvo "Picigin" osnovano je 1999. s ciljem popularizacije picigina kako bi ta igra postala dio kulturne baštine. 

- Prvo svjetsko prvenstvo smo organizirali 2005. na Bačvicama s izvedenicom na Firulama. Monografija „Bačvice raj na zemlji” je izdana 2007. dok je picigin zaštićen kao nematerijalno kulturno dobro 2013.

Prvo prvenstvo je osvojila ekipa čiji je dio bio Antiša Truta, jedan od "bačvičara", kako se naziva. Osvojio je još i treće i posljednje svjetsko prvenstvo koje bi prema njegovim riječima trebalo biti i zadnje jer se igra temelji na dojmu, a ne pravilima što je i Antiša sam osjetio kada je bio sudac. 

- Velika je organizacija, a možda je i pogreška jer pravila nema, loptica može pasti 100 puta. Sudiš kako ti osjetiš, kako ekipa diše.

Novinarima je podijelio neke zanimljive anegdote kao što su igranje picigina nasred Marmontove povodom izložbe fotografija o piciginu, noćni picigin u siječnju nakon druženja i kako su pjevaču Goranu Karanu „održali lekciju o piciginu koji je, poput psa, trčao za lopticom bez da su mu je dodali”. 

- Bačvice su prirodan teren, piciginaši s Firula se mogu buniti, ali igraju s četiri igrača u manjem prostoru. Ima dosta plaža u Hrvatskoj za igrati, ali odavde je sve krenulo. Sada je to počelo biti ozbiljnije.

Bačvice su, prema riječima Antiše Trute, idealan teren za stotinjak stalnih i pedesetak povremenih piciginaša svih uzrasta čiji nam je broj po svojoj procjeni iznio Toni Stipišić.