Od njihovog prvog nastupa na Inmusicu traje neka posebno dobra veza ovog nizozemsko novozelandskog benda i hrvatske publike, potvrdilo se to i na Derivat festivalu u Zadru.

Ono čime su My Baby osvojili ne samo naše već i fanove širom svijeta su njihovi euforični i hipnotični koncerti na kojima se ne prestaje plesati.

My Baby djeluju od 2012. Njihova glazbena vožnja kroz rhytm&blues, altenativnu plesnu glazbu uz elemente psihodelije traje istim intenzitetom i danas. Od albuma Loves Woodoo 2013. svoj su zvuk nastavili razvijati kroz albume “Shamanid“ i EP “Remedy II“ iz 2015., “Prehistoric Rhytm“ 2017., “MOUNAKI – By The BrightOg Night“ iz 2018 te “Live“ 2019.

My Baby su Cato von Dijck (vokal, as i violina), njezin brat Joost van Dijck (bubnjevi) i Daniel “Dafreez“ Johnston (gitara).

Album koji trenutno promoviraju “sake, sake, sake“ izašao je 2022. u oklonostima još prisutne pandemije što je po njihovim rječima utjecalo na mračniji ton ovog izdanja.
U dosadašnjem radu odsvirali su gotovo sve najveće europske festivale Glastonbury (UK), Isle of Wight (UK), Sziget (HU), Exit (RS), Fusin (DE), Lowlands (NL), Pinkpop (NL), Inmusic (CRO)…

- Nisam sigurna kada smo skužili - da, naš bend je narastao. Možda u trenutku kada smo ispred sebe imali sve veću publiku. Festivali su divna stvar, ta energija je zaista posebna. Pa čak i kada ne razumijete jezik, glazba nosi. Naše ime često je pod povećalom. Kako u blues glazbi imate onaj izraz "my lord", a kasnije i "my baby", nekako smo to prigrlili. Još uvijek se čudimo kada nas netko prepoznaje na ulici (smijeh), nismo mogli ni sanjati da će nam se ovo dogoditi u životu, kazala nam je Cato von Dijck. A njezina omiljena pjesma koju izvodi je, pogađate - Seeing red!

Derivat je ove godine ujedno bilo mjesto proslave rođendana za Joosta, jednog od najmoćnijih bubnjara kojega smo slušali na Kapetanskog. 

Ali...vratimo se unatrag. Samo dva sata, malo više. Craftmarket na Kapetanskom, poznata zadarska vrijedna ekipa sa unikatnim radovima.

Potom predstava, a onda Zmaj Orko Star, lagani meditativni uvod. Čekao se LHD jer ovi Siščani imaju vjernu publiku u Zadru još od faze Bambi Molestersa. Surf rock i osjećaj da ste u filmu ceste ponijeli su mnoge. (special greetings to Benkovac, op.a.)

Epitet regionalne koncertne atrakcije opravdao je beogradski bend KoiKoi, čiji je apsolutno razigran indie man Marko Grabež uletio u prvi red i izveo vrlo senzualan i žestok performans.

Ponovilo se!