Ista profesija i ljubav ponekad ne idu zajedno, ali u nekim slučajevima su nepobjediva kombinacija. To pokazuju Steffi Graf i Andre Agassi, dvije teniske legende koje je prst sudbine naposljetku spojio u ljubavni par

S obzirom na to da su prve velike profesionalne uspjehe na teniskom terenu doživljavali u gotovo isto vrijeme, Steffi i Andre često su se susretali i poznavali godinama prije nego što su se zaljubili jedno u drugo.

Steffi je od 1992. do 1999. godine bila u vezi s njemačkim automobilistom Michaelom Bartelsom, a Andre je tih godina proživio i turbulentan brak s glumicom Brooke Shields.

Par koji je svojevremeno punio stupce svjetskih tabloida upoznao se 1993. godine i oženio 1997. godine, ali razveli su se nakon manje od dvije godine. Godinama nakon razvoda oboje su javno priznali da su od samog početka znali kako je njihov brak bio pogrešna odluka. Zbog prenatrpanih rasporeda gotovo se nisu ni viđali, a uz sve to Agassi se u to vrijeme borio protiv ovisnosti o metamfetaminu.

Uz njega sam prvi put osjetila slobodu. Oborio me s nogu. Ako bih nešto trebala, on bi to odmah ostvario. Ako bih se požalila da kući imam termite, on bi poslao avion po mene i za 24 sata kuća je bila očišćena. Imao je svoje demone, ali on je odana, draga i dobra osoba. On je uistinu dobro ljudsko biće.

Odmah sam znala da je brak bio pogreška. Rijetko smo se viđali u to vrijeme. Ja sam radila na svojoj seriji, on je igrao turnire. Kada bi izgubio, izolirao se od mene, a nakon toga odmah krenuo na drugi turnir. Udaljavali smo se jedno od drugog. Priznao mi je da je prvu polovicu naše veze bio ovisan o metamfetaminu. Ja sam bila ta koja ga bezuvjetno podupirala i kad je priznao da je ćelav i da nosi perike, zašto ga onda i u toj situaciji ne bih podržala? Nisam imala pojma o tome. Dan danas se pitam: 'Bože, Brooke, nakon svega što si vidjela u životu, kako to nisi shvatila?' Ali gledate te sportaše kako igraju po pet, šest, sedam sati na najvišoj razini i samo idu dalje i dalje, a njihov režim je toliko intenzivan. U tome sam nalazila opravdanje za njegovo ponašanje, napisala je Brooke u svojoj autobiografiji.

Agassi je jednom prilikom priznao kako je on na dan vjenčanja znao da će njihov brak propasti: Razmišljao sam o stvarima koje nikome ne bi trebale biti u glavi tijekom vjenčanja - da barem mogu pobjeći, da barem imam lažnog mladoženju koji može zauzeti moje mjesto. To je bio period mog život u kojem nisam trebao biti s nikim. Pravi trenutak je vrlo važan, za brak trebaš dvoje ljudi koji razumiju sami sebe, a ja sebe tada definitivno nisam razumio.

Zahtjev za razvod braka podnio je početkom 9. travnja 1999. godine, a 24. svibnja uputio se na Roland Garros. Upravo je tamo opet susreo svoju staru kolegicu Steffi, ali ovaj put počeo ju je gledati drugim očima.

Izgleda da je njegovu ocu Emmanuelu odmah bilo jasno da je baš Steffi prava žena za njega. Sinu je ubrzo rekao da bi je trebao oženiti, a Agassiju koji se već zaljubljivao u Steffi nije dugo trebalo da to i napravi.

Nakon godinu dana veze, par se oženio u listopadu 2001. godine na intimnoj ceremoniji koja se održala u njihovom losanđeleskom domu. Vjenčanju su prisustvovale još samo dvije svjedokinje - njihove majke.

Ne znam sjećaš li se toga, tata, ali kad sam imao 29 godina rekao si mi da se trebam oženiti sa Steffi. Najbolja naredba koju si mi ikad dao. I zato mi nikad nemoj prestati govoriti što da radim, našalio se Agassi sa svojim ocem u govoru kojeg je održao prilikom svog ulaska u Tenisku kuću slavnih.

S govorom u čast Steffi kojeg je nekoliko godina prije toga održao uoči njezinog ulaska u isto elitno društvo, rasplakao je i suprugu i sve prisutne na ceremoniji.

Riječi koje su dovoljno velike i istinite da bi opisale srce i dušu ove žene koju volim tek treba izmisliti. Pitam se što bih uopće mogao reći kako bih odao počast načinu na koji si živjela svoj život i promijenila tuđe živote. Prije nekoliko godina, započeo sam tradiciju na maloj ploči za pisanje koja stoji u našoj kuhinji. Na kraju svakog dana uzeo bih kredu i pokušao izraziti što mi značiš. Ponekad samo kratka rečenica, ponekad kratka priča, ali svaki put su to bile riječi koje su se prelile iz mog zahvalnog srca. Čak ni nakon svih tih godina kad sam ti svaku večer pisao, nikad mi nije nedostajalo riječi u kojima se održavalo svjetlo koje si unijela u moj život. Kako ironično da mi fale riječi sada, u ovih par kratkih trenutaka kada moram opisati sve što duboko cijenim kod tebe.

Možda ti to mogu reći na jednostavan način. Nedavno smo bili na putovanju i pogledao sam kroz prozor naše hotelske sobe. Mogao sam vidjeti krov stare i lijepe katedrale. Bio je predivan, sa savršeno isklesanim kamenom i mramorom. Nisam se mogao nadiviti tom umjetničkom djelu koje sam gledao i zapitao se koliko im je godina trebalo da to stvore i što ih je navelo da budu toliko posvećeni tome što rade… Sve to pomoglo mi je da malo bolje shvatim tebe. Nikad ti nije trebao aplauz da budeš najbolja, samo si imala potrebu dati najbolje od sebe kako bi se osjećala potpuno. Od glasnih teniskih terena do tihe dječje sobe, tvoja velika duša, nepokolebljiva snaga i integritet ni u jednom trenutku nisu bili uzdrmani. Teniska arena samo ti je dala platformu i priliku da te svoje unutarnje kvalitete još više oplemeniš. Uvijek si bila osoba od djela, a ne od riječi. I dalje mi oduzima dah kada gledam kako tiho odlažeš svoj reket da bi se posvetila ljubavi i majčinstvu s istim žarom i visokim standardima koje si si uvijek postavljala.

Svi znaju da nikad nisi bila zaslijepljena svojim postignućima. Kao što često kažem, svatko tko razgovara s tobom, nakon 30 sekundi najvjerojatnije će zaboraviti sve velike stvari koje si napravila, ali osjetit će da netko brine o njima, da su njihovi osjećaji važni. Nećeš pustiti njihovo srce dok ne shvate da ih potpuno razumiješ. Knjige će za buduće naraštaje zabilježiti tvoju sposobnost da se prihvatiš nedaće i da se uzdigneš iznad njih, sposobnost da igraš s ozljedama te da uvijek iznova pobjeđuješ. U budućnosti će ljudi analizirati i raspravljati o tvojoj poziciji najbolje tenisačice svog vremena. I kad te buduće generacije čuju za tvoju snagu i dominaciju, možda će pomisliti da poznaju tebe ili to divovsko srce koje kuca unutar tebe.

Ali mi koji smo blagoslovljeni time što iz prve ruke možemo vidjeti tvoju tihu skromnost, gledati te kako predstavljaš svoj sport s nepogrešivim dostojanstvom, mi koje tvoj smijeh podiže i tvoje darežljivo srce pazi - u nama je zauvijek urezano nešto što statistike nikad neće moći zabilježiti. Duboko nas je dotakao tvoj život, učinila si nas boljim ljudima i zbog toga više nikad nećemo biti isti. Provela si mnogo godina natječući se, ali u očima svoje djece i tu u mom srcu nemaš suparnika. Dame i gospodo, predstavljam vam najbolju osobu koju sam ikad upoznao, Stefanie Graf, zaključio je tenisač svoj emotivni govor.

Andre i Steffi u braku su već 21 godinu i imaju dvoje djece. Njihov sin Jaden Gil rodio se 2001., a kći Jaz Elle 2003. godine. U javnosti se pojavljuju rijetko i isključivo na događanjima vezanim uz sport koji ih je proslavio. Većinu vremena žive u Summerlinu, naselju u blizini Las Vegasa, a njihovi susjedi su Steffina majka te brat Michael sa svojom obitelji. Miran obiteljski život daleko od svjetla reflektora pomogao je Agassiju da napokon pobijedi svoje demone i iz temelja promijeni svoj život, a u tome mu je najviše pomogla upravo ljubav njegove voljene Steffi.