"Ako slušate glazbu koja vam je poznata, poznajete svaku sljedeću notu" i fokusirate se na nešto drugo osim boli

Jedanput tjedno sobama doma za palijativnu skrb 'Jeanne Garnier' u Parizu odjekuju nježni zvuci violončela.

Claire Oppert (55), koncertna violončelistica školovana na Moskovskome konzervatoriju petkom posjećuje dom te svira za njegove štićenike, među kojima se mnogi bore s teškom fizičkom boli i s neizlječivim bolestima.

"Stalno osjećam bol", rekla je Micheline Leroux, pacijentica koja boluje od terminalnog oblika karcinoma i jedna je od štićenica pariškoga centra za palijativnu skrb, jednog od najvećih te vrste u Europi.

"Ipak, čini mi se da mi glazba pomaže u ublažavanju boli", tiho kaže Leroux, nakon što je poslušala obradu za violončelo Albinonijeva Adagia, baroknog klasika.

"Ako slušate glazbu koja vam je poznata, poznajete svaku sljedeću notu" i fokusirate se na nešto drugo osim boli, kaže.

Osim izvedbe recitala jednom tjedno, Oppert je odlučila sudjelovati u medicinskim studijama čija je svrha ukazati na terapeutski učinak glazbe na zdravstveno stanje pacijenata.

Osoblje doma je jednoglasno kada je posrijedi učinak glazbe: "Nakon što Claire otiđe, pacijenti su smireniji, ponekad ganuti, a nerijetko i sretni", rekla je njegovateljica Margarita Saldana.

Oppert u pariški dom za palijativnu skrb dolazi već gotovo deset godina i svira čelo njegovim štićenicima. Kaže da je u domu za palijativnu skrb fizička bol gotovo neprestano prisutna unatoč morfiju i ostalim dostupnim lijekovima, no smatra da glazba na pacijente uistinu može djelovati smirujuće.