Anketa YouGov-a pokazala je da samo 28 posto ljudi kaže da gleda TV i filmove s uključenim titlovima, no taj postotak raste na 61 posto među osobama u dobi od 18 do 24 godine.
“Možda vas ometaju zvukovi u pozadini, zvučni efekti ili
glazbena podloga, možda dođe do promjene glasnoće i odjednom
netko šapće, a vi to ne možete razabrati. Ako vam je ovo poznato,
moglo bi biti zato što imate poremećaj obrade sluha (APD)”, rekla
je psihijatrica i specijalistica za ADHD, dr. Sasha
Hamdani.
U svom TikTok videu, dr. Hamdani objašnjava: “Neki
znakovi poremećaja obrade sluha uključuju poteškoće u
razumijevanju što ljudi govore, osobito na mjestima gdje ima puno
buke u pozadini”, prenosi Večernji list.
Što je APD?
Dr. Hamdani također ističe da simptomi mogu uključivati poteškoće
u praćenju verbalnih uputa ili nemogućnost trenutnog odgovora kad
vam se netko obrati. Prema podacima britanskog zdravstvenog
sustava (NHS), APD je stanje u kojem imate poteškoća u
razumijevanju zvukova, uključujući izgovorene riječi. Ovo stanje
najčešće se razvija u djetinjstvu, gdje može uzrokovati poteškoće
u učionici, ali neki ljudi mogu razviti APD i kasnije u životu.
Budući da osobe s APD-om mogu teško razumjeti razgovore u bučnim
prostorima, to može otežati praćenje dijaloga u TV emisijama ili
filmovima, gdje često postoje glazbena podloga ili zvučni efekti
u pozadini. To znači da titlovi mogu biti izuzetno korisni za one
koji se bore s ovim stanjem.
U blogu Empire Caption Solutions, pružatelja usluga
prijevoda/titlova, piše: “Osobe s izazovima u obradi sluha mogu
imati poteškoće u razlikovanju sličnih zvukova i razumijevanju
govora u pozadini, te im može trebati više vremena da “shvate”
ono što su čuli. Mogućnost da vide titlove istovremeno dok
slušaju izgovorene riječi ili zvukove može pomoći nekome s APD-om
da brže obradi ono što je čuo i da se nosi s tempom zvuka kako se
događa.”
Kako dr. Hamdani ističe, možete imati ovo stanje čak i ako imate
savršen sluh. “Zato titlovi pomažu; oslanjate se na čitanje jer
imate poteškoća u tumačenju onoga što čujete”, tvrdi.
Razlika između APD-a i ADHD-a
Međutim, gledanje s titlovima cijelo vrijeme nije nužno loša
stvar. Zapravo, znanstvenici kažu da bi djecu trebalo poticati da
gledaju TV s uključenim titlovima kako bi poboljšali svoje
vještine čitanja. Istraživači su otkrili da su djeca u dobi od
četiri do sedam godina dvostruko vjerojatnije postala vješti
čitatelji ako su gledala TV s uključenim titlovima. To je zato
što, kada se titlovi prikazuju na ekranu, svi koji gledaju ne
mogu ne pogledati i pratiti ih.
Studija iz 1997. koju su proveli istraživači sa Sveučilišta u
Leuvenu otkrila je da i djeca i odrasli pokazuju “automatsko
čitalačko ponašanje”. Taj učinak također pomaže ljudima da se
fokusiraju na ono što se događa, što može pomoći da se
koncentriraju na informacije poput dijaloga i radnje.
APD se često pogrešno dijagnosticira kao ADHD kada se
pojavi kod djece, jer ta dva stanja dijele nekoliko sličnih
simptoma, ali postoje neke ključne razlike. Studija iz 2018.
godine otkrila je da djeca s APD-om imaju poteškoće koje su
isključivo povezane sa zvukom, dok ADHD uzrokuje općenitije
smetnje. Na primjer, osobe s APD-om imaju poteškoć u učenju
pjesama ili lokalizaciji izvora zvuka.
S druge strane, osobe s ADHD-om mogu imati poteškoće s auditivnim
zadacima, ali također se bore s praćenjem pisanih uputa. ADHD
otežava ljudima fokusiranje na auditivne informacije, što može
otežati razlikovanje jednog zvuka od drugog u glasnom okruženju.
Da stvari budu još zbunjujuće, mnogi ljudi zapravo imaju i ADHD i
APD.
Dr. Hamdani kaže: “Specijalist sam za ADHD i to viđam cijelo
vrijeme. Ako mislite da to zvuči poput ADHD-a, niste u krivu. APD
je češći kod neurodivergentnih osoba, pa se možete osjećati kao
da vam trebaju titlovi jer, bez njih, preteško je pratiti emisiju
ili film.”