Prošlost je ponosna, sadašnjost bolna, a budućnost upitna u organizaciji luške kolede, a njih je bilo preko 260, prema pisanju luškog romanopisca, preminulog Marinka Bubice. Sa sličnim brojevima raspolagao je i luški pjesnik, preminuli Miroslav Marčina. Gradi se i pali stoljećima, a sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća palile su se tri kolede: za Badnjak, doček Nove godine i za blagdan Tri kralja. Ova potonja u zadnjih šezdesetak godina ostala je u kontinuitetu, pa tako i ove 2026. godine. Sve je započelo misnim slavljem na blagdan Tri kralja u crkvi sv. Stipana, koje je predvodio župnik u miru, ogulinski župnik Tomislav Škorpik.
Nažalost, uz najbolju volju i požrtvovnost organizatora, koleda se nije zapalila na blagdan Tri kralja, 6. siječnja, već dan kasnije. Na sam blagdan Tri kralja cijeli dan i noć padala je kiša, dažilo je kao iz kabla. Boćalište je bilo potopljeno pa se nije ni organizirao turnir u boćama.
Međutim, dogodila se sramota naroda. Više je nazočilo stranaca te ljudi iz drugih otočnih mjesta južnog dijela Dugog otoka nego samih Lučana, zdravih i pokretljivih, a do centralnog mjesta paljenja kolede na Škveru udaljenost od njihovih kuća iznosi od stotinjak metara do maksimalno pola kilometra. Izostala je kompletna luška vlast. Čekale su se i obećane delicije od divljači, ali ni traga divljačkim gudumentima.
Kako razumjeti politiku razdvajanja koju neke osobe predvode, znajući da su naši preci bili preteče radnih akcija na otoku? Nakon mjesta Dragove, Luka je od trinaest otočnih destinacija druga po redu dobila elektrifikaciju. Radne akcije organizirale su se leva–leva. Nije im bilo premca u organizaciji običaja, igara, plesa, druženja uz pjesmu i ples te dočeka stranih gostiju. Luški folklorni korak ušao je kao original u Hrvatsku enciklopediju. Mjesto ima četiri nebeska zaštitnika. Jedno je od prvih mjesta u svijetu, prema kazivanju kapetana duge plovidbe Ive Mustača, u kojem je postavljen kip svetog Nikole, za mještane Mikule, davne 1926. godine, okrenut prema morskoj pučini. Ove godine proslavit ćemo i stotu godišnjicu malene crkvice, kapelice sv. Nikole. Čak i u Bariju spomenik svetom Nikoli nalazi se u centru mjesta, a ne okrenut prema moru.
Ljut sam i ne mogu shvatiti pasivnost zdravih i pokretljivih mještana, imajući na umu trud, rad, uloženo vrijeme i upornost luške mladeži te njihovih roditelja, majki i očeva, djedova i nona u kreiranju i gradnji kolede. Iz obitelji glavnog organizatora Ive Ramova Barbe sudjelovala je cijela fameja: kći Leticija, sin Lucijan i supruga Mihaela. I članovi drugih fameja bili su nazočni u organizaciji ŽIL-a (Ženske inicijative Luke) te vrlo agilnih članova Luškog šušura, sastavljenog od luške mladeži. Kako je fešta luške kolede bila internacionalnog karaktera, pripomogli su i Austrijanci, Nizozemci i Kanađani, a nazočili su i Slovenci, novi stanovnici mjesta Luke. Punih desetak dana truda, rada, volje i upornosti – i to bez ikakve nagrade, mukte. Mi koji smo nazočili trebali smo uplatiti samo troškove nabave, koji su bili simbolični jer su žitelji darovali svoje proizvode: maslinovo ulje, vino, rakiju, verduru, krumpire… Cijena je iznosila po članu samo deset eura. Čim su organizatori prikupili iznos potreban za nabavu, izjavili su da je novac potrošen i da bi ostatak bio višak te se prestalo s novčanim davanjima.
Fažol s raznim delicijama pripremao se u konobi Žarka Marčine. Glavni kogo bio je Roko Finka, onaj Saljanin koji je bio šampion ovogodišnje degustacije maslinova ulja. Njegovi pomoćnici bili su Marko Bobić Picić i Žarko Marčina. Okus fažola, prebogat masnim delicijama, pancetom, kobasicama, verdurama i miomirisima, bio je pogođen. Tražilo se još, pa još. Nije bilo onoga tko nije uzeo repete. Ostalo je fažola u vojničkom loncu i za sutradan, a ne samo fažola, nego i ostalih delicija. Mladež se veselila jer je ostalo i podosta kranjskih kobasica, koje su iskorištene idućeg jutra. Ispekle su se na gradelama, uz mnogobrojnu zakusku: pancetu, sir, pršut, salamu, kisele krastavce, kapulu, luk… Za popiti je bilo svega za sve generacije: viskija, raznih likera, domaćih vina, kvalitetnih butelja crnog i bijelog vina, sokova, Coca-Cole… Integralni stol na centralnom bunaru mjesta bio je prekršen svega i svačega. Nije falilo ni ptičjeg mlijeka.
Deset minuta prije 18 sati isprobavalo se paljenje kolede, a točno kada je crkveno zvono otkucalo 18 sati, spretne ruke Roka Marčine zapalile su koledu, koja je planula baš onako kako smo očekivali. Vatra je uskoro pokrila cijelu površinu, rigajući plamen od najtanjega kića pa do debelih korijenja maslina, dubova hrasta, bora, murvi, smokava i agruma. Uz pjesmu, pošalice i viceve svi nazočni prišli su blizini ognja kako bi ugrijali tijelo, a najljepša slika bila je ona kada su najmlađi predškolci i polaznici prvih razreda dotrčali do samog ognja grijući svoje promrzle prstiće. Fotoaparati, mobiteli i kamere bili su stalno u pogonu. Svatko je htio napraviti najbolju fotografiju, snimku ili video kako bi fešta luške kolede ostala u trajnoj uspomeni. I zaslužuju to, jer je organizacija bila na zavidnoj razini. Pitajući nazočne – kako Lučane, tako i njihove otočne prijatelje i strane goste – svi se slažu u jednom: riječima se ne može opisati ljepota večeri, tijela i duše napunjene pozitivom. Ocjena: pet plus.
Fešta kolede, uz božanstveni vatromet, trajala je do ranih jutarnjih sati.
Legende:
Misno slavlje na blagdan Tri kralja u mjesnoj crkvi sv. Stipana predvodio je don Tomislav Škorpik, župnik u miru.
Koledu je zapalio Roko Marčina.
Vatra se rasplamsala.
Fažol se spremao u vojničkom loncu u konobi Žarka Marčine.
Svi veseli i prezadovoljni.
Velečanstveni vatromet.
Integralni stol prepun delicija i raznovrsnih pića.
Boćalište poplavljeno