Sajeesh Joy, radnik iz 40-metarskog krana kojega je srpanjsko nevrijeme u nekoliko sekundi srušilo na zagrebačkom Črnomercu, prisjeća se kako je nakon pada išetao iz kabine pa kaže da je tek čudom ostao živ, ali i da se uskoro, bez straha, vraća na posao
Nevjerojatna snimka pada građevinske dizalice na prilazu
Baruna Filipovića postala je simbol nevremena iz srpnja ove
godine, najjačeg od kada postoje mjerenja u glavnom gradu. Kratki
video koji je zabilježio rušenje krana ubrzo je postao viralni
hit, a dodatno je čuđenje izazvala i činjenica da je u
kabini krana, u trenutku pada, bio radnik koji je
– preživio.
“To je bilo čudo”, riječi su kojima Joy,
36-godišnji Indijac, radnik tvrtke AVM Gradnja, ali i njegovi
kolege, objašnjavaju što se točno dogodilo toga dana i kako je
zapravo preživio. Iako je od nesreće prošlo vrijeme, a on u
međuvremenu izašao iz bolnice, Joy je tek nedavno prvi put nakon
nesreće ponovno posjetio gradilište na kojemu je umalo izgubio
život.
Još uvijek je na bolovanju, ali je na gradilište došao na poziv
šefice i vlasnika tvrtke, da se pridruži kolegama na malom
druženju. Tamo su ga prošlog tjedna svi srdačno dočekali i s njim
opet prošli dojmove – čini se da je radnicima i dalje
nevjerojatno da je Joy preživio.
“Sjećam se, došli smo do krana nakon nesreće. Mislili smo
da nije živ”, govori jedan kolega,
stojeći pokraj zida zgrade iznad koje se srušila “ruka”
krana.
Upravo je način na koji se kran srušio sretna okolnost u toj
nesreći kojoj Joy može zahvaliti da je živ,
govori Voditeljica armirano betonskih radova
inženjerka Ivana Pogačić. Rušenje krana, što se vidi i na
snimci, trajalo je nekoliko sekundi, no Ivana ističe da je
ruka krana prvo pala na strop prizemlja zgrade u izgradnji i tako
ublažila pad.
“Joyeva kabina nije u slobodnom padu s visine od 40 metara
udarila o tlo, već je prvo ruka krana pala na stropnu ploču
u izgradnji, široku oko 20 metara i tamo nekoliko sekundi
skakala, dok se i sama nije prelomila. Tek tada, na cestu pada
betonski protuuteg od 16 tona, a potom i Joyeva kabina, koja se
nalazi između ruke i protuutega”, istaknula je.
Joy: Shvatio sam da će pasti i u sekundi se
onesvijestio
Joy, koji je iskusni kranist – već 13 godina, prvo u Indiji, a
onda u Kataru, upravlja dizalicama, čak i onima visine od 90
metara koje se ne mogu vidjeti u Hrvatskoj, nije odmah shvaćao
što se događa. Tog je dana, kaže, sve bilo uobičajeno, za sat
vremena trebao je završiti smjenu, a da će pasti s kranom –
shvatio je sekundu prije nego što se to uistinu dogodilo.
“Shvatio sam da će kran pasti. To je bila jedna sekunda,
a već sljedeće sam se onesvijestio. Iz nesvijesti me probudila
vibracija kada se kran srušio o tlo”, govori s nekom
lakoćom. Na pitanja osjeća li strah zbog tog iskustva, je li mu
neugodno prisjećati se svega i gleda li, naposlijetku, na
svoj život sada drugačije, samo se skromno osmjehuje.
“Nakon što sam se osvijestio osjetio sam bol u ruci,
shvatio da sam je slomio, a nakon nekog vremena, uz pomoć kolega,
izašao iz krana. Tada sam mogao i hodati”, kaže Joy.
Od tog pada s visine od 40 metara, zaštićen tek metalnim oklopom
kabine dizalice, Joy danas ima uspomenu u obliku tri titanijske
pločice – ugrađene su mu na tri mjesta na kojima je slomio ruku –
na podlaktici i nadlaktici. Osim toga, u potpunosti se dobro
osjeća, s rukom već može raditi pokrete, iako je još drži u
imobiliziranom položaju.
Nesvjestan je i da je, na neki način, postao poznat u Hrvatskoj.
Na tu tvrdnju tek se nasmijao. Govoreći o tome kako je prošao
oporavak od pada, Joy je kazao da su se za njega, kada je
trebalo, brinuli šefovi iz tvrtke i kolege s posla. Od inženjerke
Ivane je doznao da ga je, na dan nesreće, posjetio i hrvatski
ministar zdravstva, no Joy tada nije bio pri svijesti.
Supruzi za (ne)sreću rekao tek sljedeći dan
Cijela hrvatska javnost znala je za njegovu sudbinu prije nego
njegova obitelj. Supruzi je tek sljedeći dan rekao što se zaista
dogodilo.
“Sa suprugom pričam svake večeri, ali se te večeri, na
njezin poziv, javio moj kolega. Da se ne brine, prvo joj je
rečeno da sam pao i slomio ruku, ali ne s krana. Tek sam joj
sljedećeg dana ispričao što se točno dogodilo”, prisjeća
se Joy.
Njegova supruga, kojoj redovito šalje novac od zarade u
Hrvatskoj, zajedno sa kćerkom živi na jugu Indije, u gradu u
Thrissuru, u državi Kerali, gdje se i Joy rodio. Upravo je
činjenica da ne želi živjeti odvojen od obitelji bila jedan od
razloga zašto se iz Katara, u kojemu je ranije radio, zaposlio u
Hrvatskoj.
“U Kataru, strani radnici mogu dovesti svoje obitelji samo ako su
inženjeri ili slično. U Hrvatskoj nema takvih restrikcija pa
planiram da kroz neko vrijeme da moja supruga i kćer dođu tu”,
istaknuo je.
No, za dolazak u Hrvatsku, poput mnogih radnika iz udaljenih
zemalja, Joy je prvo morao platiti. Indijskoj agenciji za
posredovanje pri zapošljavanju, prije godinu dana, 5000 eura kako
bi mu pronašla prvi posao i sredila radnu dozvolu u Hrvatskoj.
“Nisam imao tu svotu novca, ali sam prodao zlato koje sam imao i
tako platio agenciji”, rekao je.
Uskoro bez straha opet na kran
Po dolasku u Zagreb, u tvrtki koju mu je pronašla agencija, nije
bio zadovoljan – ni plaćom niti uvjetima rada. No, o tome
nerado priča. Posao u sadašnjoj tvrtci pronašao je sam. Jednog
dana samo je došao na gradilište u Prilazu Baruna Filipovića,
predstavio se i nakon promjene radne dozvole počeo raditi u
novoj tvrtki.
Inženjerka Pogačić uvjerena je da je tog dana samo Bojžjim
čudom izbjegnuta veća nesreća. Da dizalica nije pala prvo na
strop zgrade, da ruka dizalice nije nekoliko trenutaka
poskakivala i tako spriječila slobodan pad protuutega, što
su vidjeli i vozači automobila koji su u tom trenutku prolazili
ulicom od tri trake pa su se zaustavili…
“Ono za što odgovorno tvrdim da je to bio tornado, prošao
je dijagonalom gradilišta, a na njegovom putu našao se i Joyev
kran, kojega je srušio u manje od minutu”, govori i
dodaje da je silina vjetra bila toliko jaka, da je na 7. katu
zgrade koja je tada bila u izgradnji, podigla i u zraku kovitlala
velike plošne spojne oplate, koje teže preko 200 kilograma,
i bacala ih na pod.
S Joyem smo obišli i mjesto nesreće. Još uvijek na pločniku, na
mjestu gdje je pala njegova kabina, postoji rupa. U travi sa
strane pronašao je i komad čelika koji je pripadao
polomljenom kranu. Stojeći ispod novog krana koji je ubrzo
došao na gradilište i zamijenio onaj u kojem je pao rekao je
da je uvjeren da će ponovo i bez ikakvog straha ubrzo vratiti na
posao.