Britanski liječnik John Snow nije uspio uvjeriti druge liječnike i znanstvenike da kolera, smrtonosna bolest, širi kada ljudi piju kontaminiranu vodu sve dok majka nije oprala pelenu svog djeteta u gradskom bunaru 1854. godine, izazvavši epidemiju u kojoj je umrlo 616 ljudi
Dr. Snow, porodničar s interesom za mnoge aspekte medicinske
znanosti, već je dugo vjerovao da je voda zagađena otpadom uzrok
kolere. Kolera je crijevna bolest koja može uzrokovati smrt u
roku nekoliko sati nakon prvih simptoma povraćanja ili proljeva,
piše Kathleen Tuthill za UCLA.
Snow je objavio članak 1849. godine u kojem je iznio svoju
teoriju, ali su liječnici i znanstvenici smatrali da ide u krivom
smjeru i držali se popularnog vjerovanja tog vremena da je kolera
uzrokovana udisanjem isparavanja ili “miasmom u
atmosferi“.
Prvi slučajevi kolere u Engleskoj prijavljeni su 1831. godine,
otprilike u vrijeme kad je dr. Snow završavao
svoj medicinski studij s 18 godina. Između
1831. i 1854. godine, deseci tisuća ljudi u Engleskoj umrli su od
kolere.
Iako se dr. Snow duboko bavio eksperimentima s novom tehnikom
nazvanom anestezija za porođaj, također ga je fasciniralo
istraživanje svoje teorije o širenju kolere.
Sredinom 19. stoljeća ljudi nisu imali tekuću vodu ni moderne
WC-e u svojim domovima. Koristili su gradske bunare i zajedničke
pumpe kako bi dobili vodu koju su koristili za piće, kuhanje i
pranje.
Sustavi za pročišćavanje otpadnih voda bili su primitivni i
većina domova i poslovnih prostora direktno je izlijevala
nesređeni otpad i otpad životinja u rijeku Temzu ili u otvorene
jame nazvane “cesspools”. Vodne tvrtke često su punile vodu iz
Temze i dostavljale je pubovima, pivnicama i drugim poslovnim
prostorima.
Dr. Snow vjerovao je da otpad izlijevan u rijeku ili u cespule
blizu gradske bušotine može zagađivati vodoopskrbu, što dovodi do
brzog širenja bolesti.
U kolovozu 1854. godine, Soho, predgrađe Londona, teško
je pogođeno strašnim izbijanjem kolere. Sam dr. Snow živio je
blizu Soha i odmah je počeo raditi na dokazivanju svoje teorije
da je kontaminirana voda uzrok izbijanja bolesti.
“Unutar 250 jardi od mjesta gdje se Cambridge Street spaja s
Broad Streetom, zabilježeno je više od 500 smrtonosnih napada
kolere u 10 dana”, napisao je dr. Snow. “Čim sam se upoznao sa
situacijom i opsežnošću ovog izbijanja kolere, sumnjao sam u neko
onečišćenje vode često posjećene gradske pumpe u Broad Streetu.”
Dr. Snow je neprekidno radio kako bi pratio informacije
iz bolničkih i javnih zapisa o početku izbijanja i o tome jesu li
žrtve pile vodu iz pumpe na Broad Streetu. Snow je sumnjao da su
oni koji su živjeli ili radili blizu pumpe najvjerojatnije
koristili pumpu i stoga dobili koleru.
Njegova pionirska medicinska istraživanja isplatila su se.
Koristeći geografsku mrežu za mapiranje smrti izbijanja i
istraživanje svakog slučaja kako bi utvrdio pristup vodi pumpe,
Snow je razvio ono što je smatrao pozitivnim dokazom da je pumpa
izvor epidemije.
Osim onih koji su živjeli blizu pumpe, Snow je pratio
stotine slučajeva kolere do obližnjih škola, restorana, trgovina
i pubova.
Prema Snowovim zapisima, vlasnica jedne kavane u susjedstvu koja
je posluživala čaše vode iz pumpe na Broad Streetu uz obrok rekla
je da zna za devet svojih mušterija koji su dobili koleru.
Popularno gazirano piće tog vremena zvalo se “sherbet”, što je
žličica praha koji je škripao kad se pomiješao s vodom. Na
području Broad Streeta u Sohu, ta voda obično je dolazila iz
pumpe na Broad Streetu i bila je, kako je Snow vjerovao, izvor za
mnoge slučajeve.
Snow je također istraživao skupine ljudi koji nisu dobili
koleru i utvrdio je jesu li pili vodu iz pumpe. Ta
informacija bila je važna jer je pomogla Snowu isključiti druge
moguće izvore epidemije osim pumpe.
Otkrio je nekoliko važnih primjera. Radnički dom, ili zatvor,
blizu Soha imao je 535 zatvorenika, ali gotovo nijedan slučaj
kolere. Snow je otkrio da je dom imao vlastiti bunar i kupovao je
vodu od Grand Junction Water Works.
Muškarci koji su radili u pivovari na Broad Streetu koja je
proizvodila pivo od slada također su izbjegli dobivanje
kolere.
Vlasnik pivovare, gospodin Huggins, rekao je Snowu da su muškarci
pili alkohol koji su sami proizvodili ili vodu iz vlastitog
bunara pivovare, a ne vodu iz česme na Broad Streetu. Nijedan od
tih muškaraca nije obolio od kolere. Tvornica blizu česme, na
adresi 37 Broad Street, nije imala takvu sreću. Ona je imala
dvije posude s vodom iz česme na raspolaganju za piće
zaposlenika, i od njih je 16 radnika umrlo od kolere.
Slučajevi dviju žena, sestrične i tete, koje su umrle od kolere
zbunile su Snowa. Teta je živjela nešto dalje od Sohoa, kao i
njezina sestrična, i Snow nije mogao pronaći vezu s česmom.
Misterij se razjasnio kad je razgovarao s ženinim sinom. On je
Snowu rekao da je njegova majka nekad živjela na području Broad
Streeta i jako joj se sviđao okus vode iz česme, pa je redovito
naručivala boce te vode.
Voda izvučena iz česme 31. kolovoza, na dan izbijanja epidemije,
dostavljena je njoj. Kao i obično, ona i njezina posjetiteljica s
česme popile su čašu vode za osvježenje, i prema Snowovim
zapisima, obje su umrle od kolere idućeg dana.
Snow je uspio dokazati da kolera nije bila problem u Sohou osim
među ljudima koji su bili navikli piti vodu iz česme na Broad
Streetu. Također je proučavao uzorke vode iz česme i u njoj
pronašao bijele komadiće koji su, prema njegovom vjerovanju, bili
izvor onečišćenja.
U rujnu 1854. Snow je pokazao je svoje istraživanje gradskim
dužnosnicima i uvjerio ih da skinu ručku s česme, čime je postalo
nemoguće crpiti vodu. Dužnosnici su bili oklijevajući u
vjerovanju njegovim tvrdnjama, ali su ipak privremeno uklonili
ručku, samo da bi ubrzo uvidjeli kako se epidemija kolere gotovo
odmah smirila. Malo po malo, ljudi koji su napustili svoje domove
i poslovanja na području Broad Streeta zbog straha od kolere
počeli su se vraćati.
Unatoč uspjehu Snowove teorije u zaustavljanju epidemije
kolere u Sohu, javni dužnosnici još uvijek su smatrali njegovu
hipotezu besmislenom. Odbili su poduzeti bilo što kako bi
očistili jamu i septičke jame. Odbor za zdravlje izdao je
izvješće u kojem stoji: “ne vidimo razlog za prihvaćanje ove
vjere” i odbacio Snowove dokaze kao tek “prijedloge”.
Mjesecima nakon toga, Snow je nastavio pratiti svaki slučaj
kolere iz izbijanja u Sohu 1854. godine i gotovo sve ih je
povezao s pumpom, uključujući stolara koji je prolazio područjem
i djecu koja su živjela bliže drugim pumpama, ali su prolazila
pored pumpe na Broad Streetu na putu do škole. Ono što nije mogao
dokazati bilo je gdje je kontaminacija u početku došla.
Službenici su tvrdili da nema načina da fekalije iz gradske
cijevi prodiru u pumpu, a sam Snow rekao je da nije mogao
utvrditi je li otpad dolazio iz otvorenih kanalizacijskih jama,
odvodnih kanala ispod kuća ili poslovnih prostora, javnih cijevi
ili septičkih jama.
Misterij možda nikada ne bi bio riješen da svećenik, Henry
Whitehead, nije preuzeo zadatak dokazivanja da je Snow u krivu.
Svećenik je tvrdio da je izbijanje uzrokovano ne zagađenom vodom,
već božjom intervencijom. On nije pronašao takav dokaz, a
zapravo, njegov objavljeni izvještaj potvrđuje Snowove nalaze.
Najbolje od svega, dao je Snowu vjerojatno rješenje uzroka
onečišćenja pumpe.
Whitehead je intervjuirao ženu koja je živjela na Broad
Streetu 40, čije je dijete dobilo koleru iz nekog drugog
izvora. Majka djeteta prala je pelene u vodi koju je zatim izlila
u septičku jamu samo tri metra udaljenu od pumpe na Broad
Streetu, pokrećući ono što je Snow nazvao “najstrašnijim
izbijanjem kolere koje se ikada dogodilo u ovom
kraljevstvu.”
Godinu dana kasnije, časopis The Builder objavio je
nalaze Whiteheada zajedno s izazovom dužnosnicima Soha da
zatvore septičku jamu i poprave kanalizaciju jer “unatoč nedavnim
brojnim smrtima, imamo sve sastojke za novu epidemiju.” Prošlo je
mnogo godina prije nego što su javni dužnosnici napravili
ta poboljšanja.
Godine 1883. njemački liječnik Robert Koch otišao je korak dalje
u potrazi za uzrokom kolere kada je izolirao bakteriju Vibrio
cholerae, “otrov” za koji je Snow tvrdio da uzrokuje koleru. Dr.
Koch je utvrdio da se kolera ne prenosi s čovjeka na čovjeka, već
se širi samo kroz nehigijenske izvore vode ili hrane, što je bila
velika pobjeda za Snowovu teoriju.
Epidemije kolere u Europi i Sjedinjenim Američkim
Državama u 19. stoljeću završile su nakon što su gradovi napokon
poboljšali sanitaciju vodoopskrbe.
Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je 78 posto
ljudi u zemljama Trećeg svijeta i dalje bez čistih izvora vode i
do 85 posto tih ljudi ne živi u područjima s adekvatnom obradom
otpadnih voda, što čini epidemije kolere i dalje zabrinjavajućim
problemom u nekim dijelovima svijeta.
Danas znanstvenici smatraju Snowa pionirskim istraživačem
javnog zdravstva u polju poznatom kao epidemiologija.
Veći dio trenutnih epidemioloških istraživanja koja se provode u
američkim centrima za kontrolu bolesti još uvijek koristi teorije
poput Snowovih za praćenje izvora i uzroka mnogih bolesti.