Hladno pivo svoju rođendansku turneju koju je otvorilo u Domu sportova u Zagrebu sinoć je nastavilo u zadarskom klubu Arsenal.
Iako klub nije pucao po šavovima kako je to znalo biti u nekim
drugim prilikama, oni koji su došli na koncert dobro su znali
zašto i što ih sve očekuje. A to je ni više ni manje nego preko
dva sata uigrane, dinamične i rekli bismo posebno emotivne
svirke.
Da, 30 je godina proletjelo, dečki su odrasli i u njihovoj
publici danas su njihovi vršnjaci sa svojom djecom u majicama na
bendovski logo. A upravo pjesmom Mojoj majici i započeo je
show u režiji danas jednog od najproduktivnijih rokera u regiji.
(Imam majicu protiv kapitala. Hladno pivo je
komercijala. Za one naše političare. Imam čak
tri majice s likom Che Guevare).
Arsenal je pjevao s Milom Kekinom i ekipom svaku stvar, a one su
se nizale u vrlo dobrom ritmu – 30 godina karijere treba ugurati
u dva sata svirke, a dečki su se potrudili da to odrade vrhunski.
Nije izostalo ni penjanje fana na stage i dijeljenje mikrofona s
Milom, himna Fur immer punk, a u Buba švabe utkali su Večeras je
naša fešta.
Redali su se tako Superman, Zimmer frei, Ezoterija, Ne volim te,
Samo za taj osjećaj, Pjevajte nešto ljubavno, – publika je
poludjela na Konobar i Nije sve tako sivo.
Vjerni fanovi znaju da su dečki uz ”Pivo” doslovno i odrastali,
s bendom, sazrijevajući i kroz vlastiti izričaj – od otvorene
zubne paste, do problematike ”na ovim prostorima, malog
macchiata i velikih Hrvata”… ako stvari postaju sve nazadnije,
a svi šute, najgore je žaliti se i ništa ne poduzimati.
U tom smislu, njihova glazba pokreće, it’s out there, daje li to
nekakav smisao stvaranju i u konačnici svemu što rade?
Vama prepuštam odgovor.
