Mali princ najpoznatija je knjiga francuskog pilota Antoinea de Sainta-Exuperyja iz 1943. godine.
Saint-Exupéry napisao ju je dok je živio u SAD-u. Prevedena je na
preko 230 svjetskih jezika i dijalekta, i prodana u više od 80
milijuna primjeraka, tako da je to jedna od najprodavanijih
knjiga svijeta.
Njene misli aktualne su i danas. Pročitajte i prisjetite se nekih
od njih.
- Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno, očima je nevidljivo.
- Ljudi više nemaju vremena bilo što upoznavati. Oni u trgovca
kupuju već gotove stvari. Ali, kako nema trgovaca prijateljima,
ljudi više nemaju prijatelja. Ako hoćeš prijatelja, pripitomi me! - Oči su slijepe. Treba tražiti srcem.
- Čovjeku nikad nije po volji, ma gdje bio.
- Govor je izvor svih nesporazuma.
- Puno je teže suditi sebi samome nego drugima. Ako uspiješ
sebi dobro suditi, znači da si pravi mudrac. - Odrasle osobe vole brojeve. Kad im pričate o nekom novom
prijatelju, nikad vas neće zapitati o onom što je bitno. Nikad
vam neće reći: “Kakva je boja njegovog glasa? Koje su mu
najomiljenije igre? Da li skuplja leptire?” Nego vas pitaju:
“Koliko mu je godina? Koliko ima braće? Koliko je težak? Koliko
zarađuje njegov otac?” Tek tada smatraju da ga poznaju. - Ako kažete odraslim osobama: “Vidio sam jednu lijepu kuću od
crvenih cigli sa geranijama na prozorima i golubovima na krovu”,
oni nisu u stanju zamisliti tu kuću. Treba im reći: “Vidio sam
kuću od sto tisuća franaka”. Tada će uzviknuti: “Kako je lijepa!” - Djeca trebaju biti vrlo strpljiva s odraslima.
- Mi koji shvaćamo život, mi ne marimo za brojeve.
- I ako ja poznajem jedan jedinstveni cvijet, koga nema nigdje
osim na mom planetu, i koji jedna mala ovca može uništiti u
jednom trenu, samo tako, jednog jutra, čak i ne shvaćajući što
čini, zar to nije važno! - Treba od svakoga zahtijevati, ono što može učiniti. Vlast u
prvom redu, ovisi o razumu. - Vi uopće ne ličite na moju ružu, vi još ništa ne značite.
Nitko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste
kao što je bila moja lisica. Bila je to obična lisica slična
stotinama drugih. Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i
ona je sada jedinstvena na svijetu. - Lijepe ste, ali ste prazne. Čovjek ne može umrijeti za vas.
- Ljudi sa tvoje planete, uzgajaju pet tisuća ruža samo u
jednom vrtu i nisu u stanju da u njima nađu ono što traže A ipak,
ono što traže, može se naći u jednoj jedinoj ruži ili u malo
vode. - Izgledat će kao da sam umro, ali to neće biti istina.
- Čovjek je osamljen i među ljudima.
- Mogao bih postati kao odrasli, koje zanimaju samo brojke.
- Ruže su pune proturječnosti. Ali ja sam bio odviše mlad da
bih znao voljeti. - Kud te noge nose, neće te dovesti daleko.
- Tada mu nisam govorio ni o boama, ni o prašumama, ni o
zvijezdama. Spuštao sam se na njegovu razinu. Pričao sam mu o
bridžu, golfu, politici i kravatama. I veliki je bio strašno
sretan što poznaje tako razborita čovjeka. - Trnje ne služi ničemu, ono je obična podvala cvijeća.
- Moram podnijeti dvije – tri gusjenice, ako želim vidjeti
leptire. - Ipak mi se on jedini ne čini smiješnim. Možda zato što se
bavi nečim drugim, a ne samim sobom. - Kad hoćeš biti duhovit, dogodi se da malko slažeš.
- Moglo bi se ugurati cijelo čovječanstvo na najmanji pacifički
otok. Odrasli vam, naravno, neće povjerovati. Oni sebi utvaraju
da zauzimaju mnogo mjesta. - Pitam se ne svijetle li zvijezde radi toga da bi svatko od
nas mogao pronaći svoju. - A ljudi nemaju mašte. Ponavljaju što im se kaže.
- Upoznajemo samo ono što pripitomimo.
- Vrijeme koje si utrošio na svoju ružu, učinilo ju je toliko
značajnom. - Samo djeca znaju što traže.
- Ljudi se natrpaju u vlakove, ali ne znaju kamo će. Ušeprtlje
se i vrte u krugu. - Ako je riječ o korovu, treba ga iščupati čim ga primijetiš.
- Žalosno je zaboraviti prijatelja.
- Ono što krasi pustinju, to je što se u njoj negdje skriva
bunar. - Bilo da je u pitanju kuća, zvijezde ili pustinja, ono što
čini njihovu ljepotu – nevidljivo je!
