U daščari pored crkve u Vilinusu skupina Litavaca govori o svojoj ovisnosti o alkoholu. Moderator je Kestutis Dvareckas, svećenik i bivši alkoholičar.
Po podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Litavci piju
najviše na svijetu. S godišnjom konzumacijom od 18,2 litre čistog
alkohola po glavi stanovnika nadmašili su čak i notorne Ruse i
Bjeloruse. “Za to je uglavnom kriv litavski pesimizam”, kaže
jedan psiholog. “Nije ovdje život toliko loš, ali takav nam je
karakter, tugu utapamo u alkoholu”.
Vlada, opterećena visokom društvenom cijenom alkoholizma, tome
pokušava stati na kraj zabranom reklamiranja alkoholnih pića i
visokim porezima i trošarinama. Borba protiv alkoholizma jedno je
od ključnih predizbornih obećanja koje je seljačko-zelenu
koaliciju prošle godine iznenađujuće dovelo na vlast.
Još 1998. vlada je usvojila strategiju kojom je namjeravala
smanjiti konzumaciju alkohola za 25 posto. U stvarnosti,
konzumacija je do danas porasla za 130 posto. Nedavno je usvojen
zakon kojim se prag za legalnu konzumaciju alkohola podiže s 18
na 20 godina. Hoće li ta mjera uroditi plodom ostaje za vidjeti.
Dvareckas je prestao piti zahvaljujući programu u 12 koraka,
sličnom onom kakvim se koriste Anonimni alkoholičari u
Sjedinjenim Državama uz podršku prijatelja i obitelji. Želeći
prenijeti ono što je naučio, osnovao je 2009. program “As Esu”
(Ja sam, na litavskom) koji je kombinacija grupnih sastanaka,
molitve, terapije.
U Litvi su 2015. godine 732 osobe, uglavnom muškaraci, umrli od
opijanja. Još 76 ljudi na cesti su ubili pijani vozači. To su
zapanjujući podaci za zemlju od samo 2,8 milijuna stanovnika.
Zato i ne čudi što za oca Dvareckasa postojeći zakoni nisu
dovoljno strogi. “Zašto još uvijek u prodavaonicama moram proći
pokraj polica s alkoholom prije nego što dođem do mliječnih
proizvoda?”.
Drugi dodaju da su osim zakonskih restrikcija za ublažavanje
problema alkoholizma potrebni i drugi oblici pomoći.
Medicinska pomoć za ovisnike o alkoholu u Litvi je i dalje
rijetka, nužni lijekovi nisu na popisu onih koje financira
država, a u cijeloj državi postoji samo pet centara za
rehabilitaciju ovisnika.
