Teško se ovih dana zagriženom filmofilu pomiriti s činjenicom kako mu obožavani De Niro posljednjih godina glumi u pi*darijama poput ''Dirty Grandpa'' ili ''The Bag Man'', a da je jedan od ponajboljih glumaca 90-ih (i svoje generacije) okusivši zvjezdanu slavu zaboravio 'normalno' glumiti te se počeo redovito skrivati ispod nepreglednih slojeva šminke, maski i grimasa.
Da, govorim o Johnnyju Deppu, ‘baby face’ glumcu koji je mukotrpnim radom i talentom uspio dežurnim pljuvačima dokazati kako se ispod ljepuškastog lica krije prava glumčina.
I bijaše tako sve dok početkom milenija (točnije, 2003.) naš ‘lijepi Johnny’ nije prihvatio ulogu pirata Jacka Sparrowa u Disneyevom ‘blockbusteru’ ”Pirates of the Caribbean: The Curse of the Black Pearl”. Svi su nizali hvalospjeve, Johnny je oduševio publiku i kritiku originalnom i nadasve komičnom rolom, okrenuo svjetla reflektora u svojem smjeru, a pala je i nominacija za Oscara. Pomislio sam tad (a vjerovatno i mnogi drugi) kako se Depp lijepo poigrao, pošteno zaradio, zacementirao status zvijezde i kako će se ponovno vratiti ozbiljnijim angažmanima.
No na našu žalost, Deppu su se dopali reflektori i nezapamćena slava te je nastavio graditi karijeru klauna, a onu glumačku (”Finding Neverland”, ”Public Enemies”, ”Black Mass”…) bi sramežljivo pokazao tek s vremena na vrijeme.
Pirates of the Caribbean: Dead Men Tell No Tales (2017)
Režija: Joachim Rønning, Espen Sandberg
Uloge: Johnny Depp, Javier Bardem, Brenton Thwaites, Kaya Scodelario, Kevin McNally, Geoffrey Rush…
Žanr: Avantura, fantazija
Trajanje: 129 min.
Sad, gotovo desetljeće i pol od filma koja ga je prometnuo u zvijezdu, moram sa žaljenjem reći kako smo dočekali i četvrti (!) nastavak zamorne franšize koju može zaustaviti jedino veliki podbačaj na kino blagajnama.
Ili..tako nekako. Možete samo zamisliti kakva je ovo gnjavaža kad već nakon 15-ak, 20 minuta počneš gubiti interes i prestaneš gotovo pratiti priču koja u ustima ostavlja okus koktela spravljenog od najgorih sastojaka iz prijašnjih nastavaka, teških nebuloza i budalaština. Oni drskiji će reći kako je ovo tek još jedan zakamuflirani ‘reboot’ (Brenton Thwaitesn i Kaya Scodelario su zamjenili Orlanda Blooma i Keiru Knightley dok je Bardemov Salazar tek blijeda kopija Rushovog Barbosse), no ja se unatoč tim ‘opravdanim’ optužbama ipak ne bi složio pošto je ovaj nastavak apsolutno lišen šarma, humora i kvalitete.
Sve je to krasno snimljeno i režirano (angažiran je proslavljeni norveški redateljski dvojac Rønning/Sandberg), a vidljivo je i kako se na efektima, koreografiji i kostimima nije štedjela niti lipa. No za vraga taj budžet od 230 (!!!) milijuna dolara, kvalitetni redatelji i respektabilna glumačka imena (Bardem je nažalost potraćen kao i McShane u prethodnom nastavku) kad se Johnny i dalje krevelji na isti način i baljezga jednake gluposti i kad priča nema apsolutno nikakve veze s pameću, a kamoli zabavom. Kad bi trebao ovo iskustvo gledanja usporediti s nečim drugim, onda bi najbolja bila ona s lunaparkom. Ukratko, prvi put je bilo zabavno i smiješno, ali kad se već peti put spuštaš niz isti tobogan, više ti ništa smiješno, a bogme niti zabavno.
Na kraju sam se od muke smijao glumi sirote Kaye Scodelario koja je toliko uzdisala da sam pomislio kako jadna ne može disati u onom stisnutom korzetu ili možda vježba za ulogu u nekom mekom porniću. Depp je glumački djelovao daleko bolje i uvjerljivije u svojoj kompjuterski pomlađenoj verziji (!) dok ću Bardema zapamtiti po kosi koja se lelujala kao da je spravljena od paučine i konstantno krvarećim usta koja ukazuju na gadan slučaj paradontoze u pirata.
To je to, svirajte kraj. Njihove gluposti izazivaju moje glupe konstatacije. Ovo više nema apsolutno nikakvog smisla. Kužim da se i dalje na kinoblagajnma zgrću ogromne pare s ovom već olinjalom franšizom, ali…nemojte više, molim vas. Johnny, ostavi se boce prijatelju i počni opet glumiti. Sve ćemo ti oprostiti.
