Glazba je njezin način razmišljanja i pjevanja i nema tog pravca koji ona ne može interpretirati, a da slušatelje ne ostavi bez daha
Jedinstvena i neponovljiva glazbena umjetnica čija karijera traje
skoro 30 godina, Ivana Vrdoljak Vanna pričala je za tportal o
ženama u showbussinesu, pjesmama koje izvodi, koncertu koji
uskoro sprema u Lisinskom, ali i o djeci, prijateljima i malim
stvarima koje je čine sretnom
Singl ‘Izmiješane boje’ vaša je treća autorska pjesma. Kad ste
ili kako otkrili da se u vama krije i skladateljski potencijal?
Ha, nije treća nego peta, ali tko broji. Kreativno smo se
međusobno uvažavali i u bendu ET, pa smo tako zajedničkim snagama
stvorili sve naše pjesme i tako ih i potpisivali. U zadnje
vrijeme samo malo odlučnije uspijevam realizirati svoje ideje
nego što sam to činila prošlih godina. Nadam se da će mi to
uspijevati i ubuduće, što ne znači da ne planiram više pjevati
pjesme svojih uvaženih kolega autora.
Kod nas je općenito jako malo ženskih skladatelja, a iza najvećih
hitova, pa i vaših, stoje muškarci. Što mislite, kako je moguće
da muškarci tako dobro pogađaju ženske osjećaje?
Zaista ne pogađaju svi, ali mislim da oni s kojima ja radim
uspijevaju. To što ima malo žena autora nije iznenađujuće, žena
ionako na svim vodećim pozicijama ima manje, a autorstvo u glazbi
svakako jest vodeća pozicija. No to ne sprečava moje kolegice da
budu hrabrije. Doduše, ni ja nisam ni dovoljno hrabra ni odlučna
u realizaciji svojih pjesama, ali znam da žene mogu biti jednako
uspješne u tome. Ako mogu u svjetskom showbusinessu, mogu i kod
nas.
Smatrate li da je pritom nužno da se izvođač i autor dobro
znaju ili je važnije da se izvođač prepozna u tekstu?
Mislim da je dobro ako se poznaju, ako znaju narav i karakter
osobe za koju se piše pjesma, iako to nije presudno. Ponekad je
emocija koju pjesma nosi univerzalna. No ima i dosta
uspješnih prevara gdje pjevači uvjerljivo govore riječi koje niti
misle, niti žive, niti ih te riječi opisuju; čak su sušta
suprotnost tekstovima pjesama koje govore. Usprkos vjerovanju da
je interpretator uvjerljiviji, a time i uspješniji ako zaista
proživljava pjesmu koju pjeva, kod nas ima gomila suprotnih
primjera.
Jednom ste izjavili da vam više leže brže pjesme. Jesu li balade
zapravo složenije za izvođenje i ako jesu, zašto?
Ma kakvi. Stvar je u tome da osmislite kako želite da vaš glas
zvuči za pojedinu pjesmu jer tako odabirete kanal do publike.
Obožavam snimati brze, plesne pjesme, u kojima se morate
poigravati s ritmizacijom, tempom, snagom i emocijom. Sve to
vrijedi i za balade. Konkretno, ‘Izmiješane boje’ sam
otpjevala sotto voce iliti šoto voće – ispod glasa.
Tako je pasalo pjesmi, pa sam se prilagodila.
Smatrate li da je pritom nužno da se izvođač i autor dobro
znaju ili je važnije da se izvođač prepozna u tekstu?
Mislim da je dobro ako se poznaju, ako znaju narav i karakter
osobe za koju se piše pjesma, iako to nije presudno. Ponekad je
emocija koju pjesma nosi univerzalna. No ima i dosta
uspješnih prevara gdje pjevači uvjerljivo govore riječi koje niti
misle, niti žive, niti ih te riječi opisuju; čak su sušta
suprotnost tekstovima pjesama koje govore. Usprkos vjerovanju da
je interpretator uvjerljiviji, a time i uspješniji ako zaista
proživljava pjesmu koju pjeva, kod nas ima gomila suprotnih
primjera.
Jednom ste izjavili da vam više leže brže pjesme. Jesu li balade
zapravo složenije za izvođenje i ako jesu, zašto?
Ma kakvi. Stvar je u tome da osmislite kako želite da vaš glas
zvuči za pojedinu pjesmu jer tako odabirete kanal do publike.
Obožavam snimati brze, plesne pjesme, u kojima se morate
poigravati s ritmizacijom, tempom, snagom i emocijom. Sve to
vrijedi i za balade. Konkretno, ‘Izmiješane boje’ sam
otpjevala sotto voce iliti šoto voće – ispod glasa.
Tako je pasalo pjesmi, pa sam se prilagodila.
Koliko ste aktivni na društvenim mrežama i koliko vam današnje
suvremene platforme pomažu u plasiranju pjesme?
Ja sam FB tip, što se Instagrama tiče, to je za mene previše
fotki koje ljudi traže, a tu vrstu samoljublja nemam. Društvene
mreže su nužnost, ali svi smo svjedoci da na slabiji odjek
nailaze svakome zaista važne objave vezane uz posao, nego one
objave koje služe isključivo za pokazivanje sebe u nekoj
atraktivnoj pozi. O slikanju djece, ljubimaca i ostalih
intimnosti da ne pričam.
Na prvi dan proljeća održat ćete i koncert u Lisinskom koji je
humanitarnog karaktera. Koliko se često odazivate takvim
akcijama?
Kao i uglavnom svi moji kolege glazbenici – često. Ovoga puta
imam fantastičnu mogućnost održati solistički koncert uz pratnju
velikog orkestra i pritom se osjećati odlično jer znam da prihod
od ulaznica ide u svrhu osposobljavanja asistenata za djecu
rođenu s Downovim sindromom. Svatko tko kupi ulaznicu za taj
koncert je napravio veliku stvar i hvala unaprijed.Ja ću
napraviti najbolje što mogu, a što mogu, mogla je vidjeti divna
publika koja je bila sa mnom i Zagrebačkom filharmonijom na mom
koncertu ‘Ispuni mi želju’. Nema razloga da i ovoga puta ne
budemo tako dobri.
CD + DVD ‘Ispuni mi želju’ s vašeg prošlogodišnjeg koncerta u
Lisinskom, ove je godine nominiran za Porin u kategoriji
najboljeg koncertnog albuma, a za pjesmu ‘Jedina’ Ante Gelo
je nominiran u kategoriji najboljeg aranžmana. Koliko dobivanje
Porina i takvih sličnih nagrada može pomoći u prodaji i promociji
albuma?
Nemam o tome podatke, to bi mogli znati diskografi koji
prijavljuju svoja diskografska izdanja. Nisam sigurna da se
osvajanje Porina osjeti u prodaji CD-a i DVD-a jer je prodaja
ionako svugdje u svijetu loša. Radi se o prestižu, popularnosti,
uvažavanju.
Medu vašim obožavateljima je dosta mlađe generacije. Pomažu li
vam mišljenja vašeg sina i kćeri što se tiče pjesama, stylinga…?
Mlada generacija je vitalna za popularnost i važnost glazbe jer
su najveći konzumenti i na neki način kreatori promjena, oni
odabiru što slušaju i zato je važno da imaju ukusa. Ukus se
kreira, formira, usavršava, polira i nikad ne možete imati
previše ukusa. Nosite ga od kuće, od roditelja, nadograđujete s
količinom znanja koje stječete, s vrstom estetike koja vas
okružuje i morala u koji se ugledate.
Kakav odnos imate s Lukom i Janom?
Odličan na svim razinama.
Uspješna ste pjevačica, živite u skladnom braku i odgojili ste
djecu bez svjetala reflektora, pratite nogomet i nedavno ste
pokazali da možete biti i komentator utakmica, pratite
kinematografiju… Kako sve to uspijevate?
Ma dajte, sad ste me opisali kao neku superženu. Ja zaista
ne mislim da radim nešto izuzetno, jednostavno balansiram
s karijerom i privatnim životom kao i mnoge druge žene,
nisam po tome izuzetna nimalo. Što se nogometa tiče – ja samo
biram vrstu i način zabave koji mi odgovaraju. Što se filmova
tiče, eto, baš sam ove godine primijetila da su kinodvorane u
kojima su se prikazivali kandidati za Oscara bile skoro pune i to
treba veseliti.
S kakvim se ljudima okružujete? Što najviše cijenite kod svojih
prijatelja?
To su ljudi koji imaju slabe ili nikakve poveznice s
mojim showbusinessom, a važno mi je da su u svom poslu –
moralni, da daju najbolje od sebe, da ne varaju ili kradu i da ne
rade protiv načela zdravog razuma. Smisao za humor i zajedničko
smijanje je ponekad sasvim dovoljno. Uz dobru klopu, naravno.
Što vas čini sretnom, jeste li od onih ljudi koji kažu da male
stvari čine život?
Naravno. A dobra je i ona da je život ono što vam se događa dok
radite planove za isti. Treba toga biti svjestan, iako nikome
nije zabranjeno da sanja velike stvari i trudi se ostvariti te
snove.
Dio žena hrvatske javne scene ne izlazi iz dizajnerskih komada, a
dio ih se s druge strane s ponosom hvali dobrim komadima iz
second hand shopova. Gdje ste vi u toj priči? Je li vam bitan
potpis na etiketi?
Hm, kako odgovoriti na ovo pitanje a da ne ispadnem modni
ignorant ili s druge strane polusnob. Iskreno, u second hand
dućanima ne tražim odjeću ili obuću, ali dizajnerski potpis mi
zaista nije važan. Ne znači da mi moda nije zanimljiva, manje mi
je zanimljiva cijena visoke mode. Biram ono u čemu mislim da
izgledam OK, ali mi je i važno da nije ultra trendi jer mi
gomilanje trendovske odjeće izaziva nervozu. Naravno, bolje
izgledam u kvalitetnijim materijalima stručne izrade nego u
sličnoj, jeftinijoj inačici tog modela.
Osjećate li možda određeni pritisak, budući da ste javna osoba,
da uvijek morate izgledati savršeno i biti dotjerana?
Ponekad osjećam taj pritisak, ali uglavnom se volim ‘rihtati’ i
to me veseli. A savršen izgled ionako ne postoji.
