Zbog teške bolesti, Ristovski je bio vezan za invalidska kolica nekoliko godina
Poznati rock glazbenik, skladatelj, klavijaturist Laza Ristovski preminuo je rano jutros u Beogradu u 51. godini.
Ristovski je bio član najpoznatijih rock grupa bivše države, kao što su “Smak” i “Bijelo dugme” i pripada glazbenicima koji su obilježili rock scenu zadnja dva desetljeća prošlog stoljeća.
Ristovski je rođen 23. siječnja 1956. godine u Novom Pazaru u Srbiji. Glazbom se počeo baviti u petoj godini, a tri godine kasnije počeo je pohađati glazbenu školu. Kao dječak postao je član grupe “Bezimeni”, koja je svirala u Kraljevu. Još 1975. svirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, na tad prvom koncertu grupe “Smak” iz Kragujevcana.
Uz Kornelija Batu Kovača iz Korni grupe, , Vladu Pravdića iz Bjelog Dugmeta, Ristovski je kao ponajbolji klavijaturista ex-YU, svojim zvukom obogatio albume “Smak” (1975.), “R.M. Točak” (1976.), kao i singlove “Ulazak u Harem” (1975.), “Satelit” (1976.) i “Ljudi, nije fer” (1976.), kasnije sakupljene u kompilaciju “Ulazak u Harem” (1977.).
U listopadu 1976., na nagovor Gorana Bregovića, prešao je u “Bijelo dugme” i snimio album “Eto! Baš hoću!”. Sredinom 1978. napustio je grupu i s također prerano preminulim bubnjarem Bijelog Dugmeta, Ipom Ivandićem snimio album “Stižemo”.
Početkom 1979. doveo je iz Kragujevca grupu “Vatra”, ali više od toga nije uspio učiniti.
U proljeće 1979. vratio se u “Smak” i snimio još dva singla: “Na Balkanu” (1979.) i “Rok cirkus” (1980.) te dva albuma: “Rok cirkus” (1980.) i “Zašto ne volim sneg” (1981.).
Sudjelovao je i u snimanju ploče “Iz profila” (1982.) vokala grupe “Smak” Borisa Aranđelovića, koja je zapravo ostatak materijala pripremljenog za album “Zašto ne volim sneg”.
Poslije raspada “Smaka” u jesen 1981., Ristovski počinje raditi kao studijski glazbenik i ubrzo je postao najtraženiji klavijaturista u zemlji, a spisak ljudi s kojima je radio ili ih pratio na turnejama izuzetno je veliki.
Surađivao je s Jazz orkestrom Radio televizije Beograd, a nekoliko godina radio je na solističkoj karijeri u elektronskoj muzici. Snimio je singl “Tražiš oproštaj” (1982.) i tri albuma: “Merge” (1983.), “2/3” (1983.) i “Roses for General” (1984.). U “Bijelo Dugme” se vratio u veljači 1985. i snimio albume “Pljuni i zapevaj moja Jugoslavijo” i “Chiribiribela”.
Skladao je glazbu za više YU-filmova, od kojih su najpoznatiji “Lazar” (1984.), “Sveto mesto” (1990.), “Velika frka” (1990.), “Mrav pešadinac” (1993.), “Paket aranžman” (1995.), “Lepa sela lepo gore” i “Nečista krv” (1996).
U suradnji s klavijaturistom “Bajage i Instruktora” Sašom Loknerom 1994. godine objavio je veoma zapažen album “Naos”. Izdao je CD klasične glazbe s operskom divom Dubravkom Zubović. Pratio je na turneji gitaristu Alvin Leea, bivšeg člana grupe “Ten Years After”.
Objavio je 2003. godine album “Gondola” i završio rad na materijalu za bubnjara SMAK-a, Milića Vukašinovića i Borisa Aranđelovića. Zbog teške bolesti, Ristovski je bio vezan za invalidska kolica nekoliko godina, ali je nastavio raditi, sudjelovavši na povratničkoj turneji “Bijelog dugmeta” 2005. godine.
