
Tamo gdje jedan život završava, sedam ih počinje
Izvorni naslov: The
Dead Girl
Režija: Karen Moncrieff
Glumci: Toni Collette, Piper Laurie, Giovanni Ribisi, Brittany Murphy, James
Franco, Rose Byrne, Marcia Gay Harden
Trajanje: 93 minute
Ocjena: 8/10
“Mrtva djevojka” je kompleksna psihološka drama, žanr koji na prvi pogled vrlo lako odbija publiku, ali zbog svoje vrlo specifične strukture ovaj film kroz cijelo svoje trajanje uspijeva zadržati dinamiku radnje stvorivši pri tom niz zanimljivih i izvrsno okarakteriziranih likova. “Mrtva djevojka” niti u jednom trenutku nije dosadna niti naporna, već samo potresna i tužna.
Nakon što usamljena i sramežljiva Arden slučajno pronađe leš djevojke, to pokreće događaje koji će utjecati na nekoliko sudbina. Studentica forenzike koja pregledava tijelo sumnja da bi ubijena mogla biti njena sestra koja je nestala prije više godine. Nakon što je otkriveno da je djevojka žrtva serijskog ubojice, kućanica Ruth otkriva dokaze koji upućuju na njenog muža. Melora je prema policiji majka pronađene djevojke koja pokušava saznati pravu istinu o sudbini svoje kćeri…

“Mrtva djevojka” nije klasični omnibus iako po svojoj narativnoj strukturi upada u takav tip priče. Ona prikazuje šest različitih priča putem koje plete sudbine nekolicine ljudi, ali za razliku od većine omnibusa nema potrebe za spajanjem tih priča u jednu savršeno zaokruženu cjelinu. Praktički jedina dodirna točka je upravo mrtva djevojka iz naslova i način na koji je njena smrt utjecala na veći broj ljudi bez obzira jesu li je oni ili ne za života poznavali. U svakom od tih života njena će smrt na ovaj ili onaj način biti prekretnica, a mrtva će djevojka svojom smrću promijeniti stvari na koje kroz život nikako ne bi mogla utjecati.
Istovremeno se, polaganom izgradnjom dramske radnje, slažu komadići mozaika koji će rasvijetliti misteriju njene smrti, iako taj nemili događaj nije glavna okosnica priče. Autoricu puno više zanima utjecaj koji je mrtva djevojka imala na one koji za njom ostaju, ali u svojoj si pedantnosti ne može dopustit da ne ispriča ujedno i njenu vlastitu priču. Tako se u film diskretno uvode i elementi krimića koji također pomažu pri zadržavanju interesa publike.
Karen Moncrieff potpuno je anonimno redateljsko ime. U svijet filma ova je 44-godišnja Amerikanka ušla kao glumica u slabo poznatim tv serijama krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća da bi tek kasnije otkrila režiju kao svoj pravi poziv. Prvi je film režirala 2002. godine i prošla bez zapaženijeg uspjeha unatoč dobrim kritikama. U međuvremenu je opet radila na tv serijama, ovoga puta kao redateljica sve dok se napokon nije izborila za dopuštenje da snimi “Mrtvu djevojku” prema svom vlastitom scenariju, čijom je kvalitetom zainteresirala brojna renomirana glumačka imena.

Nakon gledanja “Mrtve djevojke”, sasvim je jasno kako je Moncrieff izuzetno talentirana redateljica koja zna kako ispričati dobru priču bez nepotrebnog kompliciranja. Njen je film jednostavan, a opet izuzetno kompleksan. Iako su mnoge stvari u “Mrtvoj djevojci” ostale nedorečene, ili bolje rečeno prepuštene publici na maštu, sasvim je jasno što je pjesnikinja željela poručiti i ispričati. Filmovi s ovako teškom temom nerijetko se izlažu opasnosti da kako radnja odmiče postaju sve naporniji i nezanimljiviji, ali Moncrieff to savršeno izbjegava. “Mrtva djevojka” prava je naturalistička priča o životu, o običnim ljudima s kakvima se susrećemo svakog dana u sasvim običnim situacijama. Ispričana na neobično izvrstan način.



