Praznovjerje je kvazireligiozno pučko vjerovanje u djelovanje magijskih sila odnosno u nadnaravnu uzročnost događaja bez ikakvog stvarnog kauzalnog dokaza. Ljudi se njima služe stoljećima kako bi si olakšali život i stvorili iluziju moći i mogućnosti da mogu kontrolirati svoj život.

Donosimo objašnjenja i najčešća praznovjerja u nas, pošto su Hrvati prilično praznovjeran narod. Kako bi ih pogledali sve kroz našu galeriju, pritisnite 'SLJEDEĆA'.

Otvaranje kišobrana u zatvorenom prostoru donosi lošu sreću

Iako neki povjesničari smatraju kako korijeni ovog vjerovanja sežu još u doba drevnog Egipta, praznovjerja koja su bila vezana uz suncobrane kojima su se faraoni štitili od sunca bila su znatno drugačija i vrlo vjerojatno nepovezana s praznovjerjem oko kišobrana. Većina stručnjaka smatra kako ovo vjerovanje potječe iz doba viktorijanske Engleske 18. stoljeća.

Naime, u to su doba kišobrani po prvi puta ušli u modu i počinjali biti normalan prizor za vrijeme kišnih dana. S druge strane, kišobrani 18. stoljeća bili su znatno nezgrapniji od onih današnjih, stoga je bilo sasvim moguće nekoga ozlijediti prilikom otvaranja u zatvorenom prostoru, posebice djecu. Budući da nije postojala zakonska ili druga norma kojom bi se tako nešto spriječilo, s vremenom se stvorilo praznovjerje da otvaranje kišobrana u kući nosi nesreću.

Hodanje ispod ljestvi donosi lošu sreću

Položaj ljestvi je u trokut, a to je znak za život. A kada prolazimo kroz trokut, izazivamo sudbinu, uključujući i duhove koji žive ispod ljestava, a opet uključujući i zle duhove kojima se to neće svidjeti.  No, ako baš morate proći ispod ljestava, možete se zaštititi i to tako da stavite palac između kažiprsta i srednjaka (mislimo na prste iste ruke) ili cijelim rukama i dlanovima napraviti znak križa. Egipćani su smatrali trokut svetim, a od ljestve naslonjene na zid stvaraju trokut i stogs nije u redu prolaziti kroz njega.

Razbijeno ogledalo donosi sedam godina nesreće

U doba antičke Grčke odlaženje tzv. mudracima ogledala, ljudima koji su proricali budućnost na temelju nečijeg odraza u vodi, bilo je vrlo česta praksa. Kako piše povjesničar Milton Goldsmith u jednoj od svojih knjiga, ovo se gatanje izvodilo tako da bi se staklo uronilo u vodu, nakon čega bi se bolesnoj osobi reklo da pogleda u staklo. Ukoliko bi njezin odraz bio iskrivljen, to je bio jasan znak da će umrijeti. S druge strane, ukoliko je odraz bio pravilan, to je značilo život.

U prvom su stoljeću nakon Krista Rimljani cijeloj priči dodali još jednu dimenziju. Naime, u to se doba smatralo kako se ljudsko zdravlje mijenja u pravilnim sedmogodišnjim ciklusima. Iskrivljena slika kao rezultat razbijenog ogledala zbog toga se smatrala znakom da osobi predstoji sedam godina bolesti i nesreće.

Bacanje prosute soli preko lijevog ramena kako bi se izbjegla nesreća

Sol je oduvijek bila dragocjen sastojak kojim su se tjerali zli duhovi i kojim se odvijao obred čišćenja. Kada se prospe malo soli, potrebno je prstohvat baciti preko lijevog ramena kako bi se otjerali zli duhovi koji žele donijeti nesreću. Bacanje soli preko svoga lijevog ramena počelo je oko 3.500 godina prije Krista od strane Sumerana. Nakon toga tradicija se proširila na Egipćane, Asirce, a kasnije i Grke.

Kucanje o drvo na drva kako bi se spriječilo razočaranje

Ako izjavite nešto dobro, nešto što simbolizira sreću, blagostanje, zadovoljstvo, brže pronađite neki drveni predmet i kucnite o njega tri puta. Ako to ne učinite, zli će vam duhovi sve pokvariti. Ovo vjerovanje seže do drevnih poganskih vjerovanja da duhovi žive skriveni u drveću, prije svega u hrastovima. Kucanjem o drvo odavalo im se priznanje i demonstrirala svjesnost da upravo oni mogu pomoći u borbi protiv zla. Također je to bio i način da im se zahvali na sreći i blagostanju. Iako povjesničari tvrde kako je kucanje o drvo najraširenije praznovjerje u zemljama zapadnog svijeta, još uvijek se ne može točno utvrditi njegovo porijeklo. Jedni smatraju kako korijene vuče iz drevnog religijskog rituala u kojem osoba dira raspelo dok izgovara zavjet, dok drugi misle kako dolazi iz pretkršćanskih vremena u Europi, kada su seljaci glasno kucali o drvo kako bi prestrašili zle duhove.

Vješanje potkove na vrata donosi sreću

Potkova je kao simbol sreće povezana s konjem kao vrijednom životinjom. Otkako su Grci počeli potkivati konje, potkova kod mnogih naroda znači sreću. Prikovana na vrata trebala bi čuvati kuću i imanje od stranaca i zlih duhova koji ispod potkove ne mogu proći. Ali samo ako je potkova okrenuta na pravu stranu! Tijekom srednjeg vijeka mnogi su ljudi mislili da se vještice boje konja i da će se držati podalje od bilo čega što je povezano s njima. Zbog toga su ljudi stavljali potkove na svojim stajama tijekom ljeta kada su vrata otvorena.

Prelazak crne mačke preko puta donosi nesreću

Crne su mačke vrlo snažan i važan znak u brojnim ljudskim kulturama diljem planete, iako ih ne doživljavaju svugdje jednako. Primjerice, drevni su Egipćani obožavali sve mačke, među njima i one crne te je upravo iz te zemlje poteklo vjerovanje da je crna mačka koja nam sječe put znak dobre sreće. Njihova se dobra reputacija nastavila i mnogo kasnije, u Engleskoj kasnog 17. stoljeća. Kralj Charles I. imao je jednu crnu mačku kao ljubimca, a nakon što je uginula neutješno je naricao kako je to kraj njegovoj dobroj sreći u životu. Zanimljivo, već je sljedeći dan uhićen i optužen za veleizdaju. S druge strane, ljudi srednjovjekovne Europe smatrali su mačke vražjim bićima i prerušenim vješticama, a mačka koja vam presiječe put bila je siguran znak da vas promatra sam vrag. Kršćani su navodno, nastojeći se odreći i obrisati sve tragova starih religija u koje su prije vjerovali, uništavali su crne mačke i žene koje su o njima brinule proglašavajući ih vješticama. Crna mačka koja vam prijeđe preko puta prema kršćanskom vjerovanju zapravo je demon koji na vašem putu stvari zlu prepreku koja vas odvaja od boga i sprečava ulazak na nebo.

Broj 13 je nesretan

Strah od broja 13 zove se triskaidekafobija i svoje porijeklo vuče iz staronordijske mitologije. U jednoj od najpoznatijih priča narodne predaje, 12 bogova bilo je pozvano na ručak u Valhallu, u veličanstvenu salu u Asgardu, gradu bogova. Loki, bog razdora i zla, naljutio se zbog toga što nije pozvan, ali je odlučio ipak doći i svima pokvariti zabavu, čime se broj bogova popeo na 13. Ostali su bogovi pokušali izbaciti Lokija van, zbog čega je nastao žestoki sukob u kojem je poginuo Balder, najomiljeniji bog među njima.

S vremenom se nesklonost stanovnika skandinavskih zemalja prema broju 13 proširila po cijeloj Europi, a cijeli je mit „pojačala” i biblijska priča o Posljednjoj večeri, nakon koje Juda, 13-ti gost za stolom, izdaje Isusa. Zanimljivo, mnogi su i danas skloni izbjegavati ovaj broj (neki neboderi u New Yorku nemaju 13. kat, a tramvaj broj 13 godinama je u Zagrebu bio povučen iz upotrebe), ali nitko nije uspio dokazati da broj 13 statistički znatnije odskače od bilo kojeg drugog broja.

Pronalaženje djeteline s četiri lista donosi sreću

U davna vremena Kelti su vjerovali da je djetelina s četiri lista moćna biljka i da bi se mogla koristiti za obranu od zla. Također je staro je vjerovanje da djetelina s četiri lista donosi sreću – ali samo ako se pokloni ili ako se slučajno nađe! Domišljati trgovci prodaju uzgojenu djetelinu, ali takva navodno čak donosi nesreću! Po legendi, Eva je uzela četverolisnu djetelinu iz raja prije nego su ona i Adam bili iz njega prognani, i zato je to “mali raj” koji je ostao kod ljudi.

Ne pali cigaretu na svijeću - ubit ćeš mornara!

Svi znaju za priču da se paljenjem cigarete na svijeći ubije jedan mornar, no malo tko zna od kuda potječe ova legenda.

Na tulumu ili subotnjem druženju često netko iz društva pokuša zapaliti cigaretu na svijeći na što odmah svi graknu kako će tako ubiti jednog mornara.

Ova legenda nije rasprostranjena samo po Hrvatskoj, već je poznata i diljem svijeta.

Malo tko zapravo zna od kuda je ova priča potekla, no objašnjenje je vrlo jednostavno.

Prodavali šibice dok nisu plovili

Naime, u 19. stoljeću mornari su, dok nisu plovili, za život zarađivali prodajom šibica i svijeća.

Time su se bavili zbog toga što je u to vrijeme prodaja šibica bio lako dostupan posao, kojim se bavio neobrazovan i siromašan dio stanovništva. Sjetite se samo Andersonove priče 'Djevojčica sa šibicama'.

Tako su mornari, kako bi povećali svoj budžet, a nisu imali znanje o nekom drugom zanatu osim moreplovstvu, na dokovima ili ispred trgovina prodavali šibice koje su obično kod njih bile i najjeftinije.

Mornarima se ipak ništa neće dogoditi 

U početku je tako bogata gospoda, koja je konzumirala duhanske proizvode, prvotno oklijevala u paljenju cigareta jer u svom, ponekad lažnom dobročinstvu, nisu htjeli umanjivati prodaju mornarima. Kako to obično biva, priča je krenula usmenom predajom i, naravno, vrlo brzo se izvitoperila u ovo praznovjerje.

Kako danas mornari više ne prodaju šibice, slobodno na sljedećem tulumu možete zapaliti cigaretu na svijeći, iako bi najbolje bilo kada biste u potpunosti prestali s tom opasnom navikom. Ako vas netko upozori da ste tako ubili jednog mornara, vi mu samo objasnite korijene te legende i slobodno dalje uživajte u zabavi.