Nema više mirne zemlje za starce. Sada monstrumi hodaju svijetom
Izvorni naslov: No Country For Old Men
Režija: Ethan i Joel Coen
Uloge: Tommy Lee Jones, Javier Bardem, Josh Brolin, Woody Harrelson
Trajanje: 122 minute
Ocjena: 9/10
Svoj vjerojatno najbolji film braća Coen objasnila su već u prvih pet minuta, što je uistinu umjetnost kod jednog ovako kompleksnog uratka. Dugački kadrovi nepreglednih teksaških prostranstava popraćeni umirujućim glasom šerifa Bella (Lee Jones) koji priča o tinejdžeru kojeg je poslao na električnu stolicu zbog ubojstva svoje 14-godišnje djevojke publiku će u startu pripremiti na ono što ih očekuje.
“Nazvali su to zločinom iz strasti, ali on mi je rekao da nije bilo ni malo strasno. Kaže da je želio nekog ubiti otkad zna za sebe i da bi ubio ponovo ako ga pustim da ode. Bio je uvjeren da ide u pakao. Mislim da će biti tamo za 15 minuta”, priča šerif s neskrivenim čuđenjem prema monstruoznosti svog uhićenika. Možda se nije izričito zapitao kako je moguće da svijetom hodaju ljudi koji su toliko zli, ali sasvim je jasno da ga to muči. U njegovo vrijeme bilo je drugačije, ali Texas više nije mirna zemlja za starce. Kako je naslov filma trebao biti preveden, da si je prevoditelj dao truda ispravno obaviti svoj posao.
Llewelyn Moss (Brolin) živi u prikolici sa svojom djevojkom usred neke teksaške vukojebine koju je i Bog osobno zaboravio, te preživljava iz dana u dan. Ponekad stavi na leđa svoju pušku i ode u krivolov u blizini meksičke granice, sve dok na jednom takvom izletu ne zatekne žrtve obračuna narko-mafije. Svi koji su trebali biti uključeni u primopredaju droge su mrtvi, “ubili su čak i psa”. A dva milijuna dolara samo čekaju da ih netko dođe pokupiti, pa zašto to ne bi bio Llwelyn. Naš glavni junak dovoljno je pametan da bi znao kako će vlasnik poslati nekoga da vrati novac, ali nije mogao ni pretpostaviti kakav monstrum će uskoro biti na njegovom tragu. Anton Chigurh (Bardem) je profesionalni ubojica koji uživa u svom poslu i ponosi se onim što rad. Njegove su metode neobične; Chigurh hoda naokolo s kanistrom punim komprimiranog zraka i ubija svoje žrtve tako da im u mozak iz njega ispali zračni cilindar. Chigurh je opasni psihopat, upravo onakav tip osobe nad kakvima se Tommy Lee Jones u uvodu iščuđava.
Svi Oscari kojima se ovaj film okitio maksimalno su zasluženi. “Nema zemlje za starce” doista jest najbolji film protekle godine i jedan od najboljih koje je potpisnik ovih redova imao priliku gledati. Braća Coen s njim su dosegnula svoj kreativni vrhunac i nakon nekoliko promašenih filmova opet podsjetila na dane kad smo uživali u genijalnosti “Farga” ili “Millerovog raskršća”. Svi su glumci maksimalno pogođeni, istinski je gušt promatrati Tommyja Lee Jonesa u ulozi koja se doima kao da je stvorena samo i isključivo za njega, ali najviše pozornosti ipak privlači Javier Bardem.
Već se dugo nije o jednoj ulozi toliko pričalo kao o Bardemovom ekscentričnom manijaku, a sva fama koja se oko njega podiže više je nego opravdana. Njegovi motivi nisu jasni, jer ih normalna osoba ni ne može razumjeti, njegov je karakter neshvatljiv do bola, on je istinsko zlo i Bardem ga tumači savršeno. Chigurh prati svoj trag kao lovački pas, nikad se ne umara, nikad ne odustaje i sporim se, gotovo nevoljkim hodom neumoljivo približava svojoj žrtvi kao neka stravična prijetnja iz dječjih noćnih mora.
Zbog savršenih dijaloga, zbog neopisivo ugodne atmosfere lijenih teksaških prostranstava, zbog priče koja je pojam vrhunskog trilera, zbog briljantne režije Coenovih i ništa lošije glume svih aktera, “Nema zemlje za starce” je film koji se ni u ludilu ne propušta.
