Osamdesete završile prije 20-ak godina, a Keanu Reeves nije Bruce Willis, Mel Gibson ili Arnold Schwarzenegger. Pravih akcijskih junaka više nema
Izvorni naslov: Street Kings
Režija: David Ayer
Uloge: Keanu Reeves, Forest Whitaker, Hugh Laurie, Chris Evans
Trajanje: 109 minuta
Ocjena: 6/10
Redatelju Davidu Ayeru nitko ne može predbaciti da nije napredovao od svog prvog filma; doduše, niže od “Teških vremena” nikako nije mogao pasti. No, čak ni činjenica da je debitirao s jednim od najlošijih filmova 21. stoljeća nije ga natjerala da izađe iz dobro poznatog miljea pa je njegov povratak režiji još jedna hard-boiled kriminalistička priča smještena na surove ulice Los Angelesa.
Policajac Tom Ludlow je stara škola. Iz sumnjivca će priznanje izvući tako što će ga prebiti telefonskim imenikom, a kad zna da je netko kriv radije će mu smjestiti metak u glavu nego ga pustiti da se izvuče na suđenju. Tom je uz to i alkoholičar, rasist i sveukupno đubre od čovjeka. Sve to saznajemo u prvih 10 minuta “Kraljeva kvarta” (koji bi možda trebali biti prevedeni kao “Kraljevi ulice”, ali distributer je vjerojatno smatrao da bi to izazvalo pomutnju s obzirom na istoimenog hrvatskog predstavnika na Eurosongu) i teško se oteti dojmu da gledamo neku od ekranizacija romana Jamesa Ellroyja (“L.A. Povjerljivo”, “Crna Dalija”).
Što i nije daleko od istine, s obzirom da je upravo Ellroy angažiran da napiše scenarij za “Kraljeve kvarta”. I dok nacrt priče očito nosi njegov autorski pečat, stupidne replike poput “Išao si oči u oči sa zlom i pobijedio” ili “Sve što dotaknem umire” očito su dodatak dvojice scenarista kojima je tekst dostavljen na prepravljanje i (pretpostavimo) moderniziranje nakon što je stari majstor noira završio s njim. U zanimljivom uvodu filma Ayer je natuknuo brojne zanimljive motive, odreda karakterne mane svog glavnog junaka, kojima se mogao pozabaviti, ali nedugo zatim ih je, poput retrogradnog amnezičara, sasvim zaboravio i okrenuo se važnijim stvarima: pucnjavi, automobilskim jurnjavama, pokvarenim policajcima i dobrodušnim dilerima.
Što u jednu ruku jest zabavno, ali Ayer očito ne shvaća da su osamdesete završile prije 20-ak godina, a Keanu Reeves nije Bruce Willis, Mel Gibson ili Arnold Schwarzenegger. Dani pravih, tvrdokornih akcijskih junaka su gotovi iz prostog razloga što pravih, tvrdokornih akcijskih junaka više ni nema. A Keanu Reeves, glumac koji u životu nije promijenio izraz lica, sigurno ih neće oživjeti. Kako svaka priča o korupciji mora imati kriminalističkog masterminda koji vuče konce iz svoje udobne fotelje, ovdje je to Oscarovac Forest Whitaker, koji je tako duboko zapeo u klišej da njegov lik do kraja filma gotovo postaje parodija, a svaku naznaku ozbiljnosti definitivno ubija iznenadno pojavljivanje doktora Housea, pardon Hugha Lauriea, koji u “Kraljevima kvarta” igra sasvim isti lik kao u popularnoj tv seriji. Njemu je kao pravom komičaru valjda jedinom jasno da je sve to samo jedna velika šala.
