Izvorni naslov: We Own
the Night
Režija: James Gray
Uloge: Joaquin Phoenix, Mark Wahlberg, Eva Mendes, Robert Duvall
Trajanje: 117 minuta
Ocjena: 7/10
“We Own the Night” (Mi posjedujemo noć) u osamdesetim godinama prošlog stoljeća bio je slogan policajaca u New Yorku. Tu su parolu nosili na uniformama, bila je ispisana na policijskim automobilima, a simbolizirala je njihovu odlučnost da preuzmu ulice od trgovaca drogom koji su njima zagospodarili. To je razdoblje u koje je smješten najnoviji film Jamesa Grayja, redatelja koji snima rijetko, ali kvalitetno i nikad ne izlazi iz miljea kojeg najbolje poznaje.
Svoj prvi film James Gray snimio je 1994. kad je imao samo 24 godine, a “Mala Odessa” izvrsno je primljena. Kritičari su ga veličali, a ovaj je veličanstveni triler oduševio i žiri na prestižnom festivalu u Veneciji gdje mu je dodijeljen Srebrni lav. Tada se Gray prvi put dotaknuo ruske mafije i ispričao priču koja spada u vrhunce svog žanra, ali njegov idući film smo čekali punih šest godina. “The Yards” iz 2000. obrađivao je sličnu temu kao Grayjev prvi film, ali dobar prijem ni ovoga puta nije izostao. I sada, sedam godina kasnije (jer “Braća po krvi” svoju su američku premijeru imali prošle godine) stigao je i treći Grayjev autorski uradak, za koji je napisao i scenarij, kao i za prethodna dva.
Priča se više ne čini toliko originalnom kao nekad, ali i dalje je jednako zanimljiva i jednako dobro ispričana. Glavni likovi “Braće po krvi” dvojica su braće (surprise, surprise…), svaki na svojoj strani zakona. Bobby Green (Phoenix) menadžer je uspješnog noćnog kluba u Brooklynu, a njegov brat Joseph Grusinsky je odlikovani policajac koji je upravo imenovan šefom odjela za narkotike. Nakon dugo godina dvojicu će braće povezati slučaj na kojem Joe radi. Naime, Bobbyjev klub središte je iz kojeg ruska mafija rasparčava drogu na ulice Brooklyna, a pod istragom je i vlasnik kluba, naizgled dobroćudni Marat Buzhayev, koji je Bobbyju postao kao drugi otac. No, kad njegov pravi otac, šef bruklinske policije Albert Grusinsky zatraži Bobbyjevu pomoć on će se naći između dvije vatre i postat će mu vrlo teško ostati dosljedan svom načelu da “ništa ne pita, ništa ne vidi i ništa ne zna”.
Ruski su mafijaši u zadnje vrijeme čini se postali omiljeni filmski negativci, a svakako ih je najimpresivnije prikazao David Cronenberg u svojim “Ruskim obećanjima”. “Braća po krvi” nisu na razini Cronenbergovog remek-djela, ali su vrlo kvalitetno napravljen kriminalistički triler koji možda nije uspio otkriti tko “posjeduje noć”, ali se svakako na zanimljiv način pozabavio likovima koji u njoj prebivaju. Iako priča ima nekoliko manjih rupa i detalja o kojima bi se dalo raspravljati, u prvom su planu ipak izvrsne glumačke izvedbe Joaquina Phoenixa (koji je sad već debelo izašao iz sjene nekad slavnijeg brata Rivera i zasigurno ga nadmašio), te Marka Wahlberga i Eve Mendes, koja pokazuje da je ne treba gledati samo kao ukras na filmskom platnu već je sposobna i za zahtjevnije uloge. U najezdi zatupljujućih komedijica i negledljivih blockbustera “Braća po krvi” pravo su osvježenje na hrvatskom kino-repertoaru.
