
Operacija Valkira je solidno odrađen film

Prestao sam se prije nekoliko godina nadati da će mi se još jednom (mislim da su posljednji put to bili Eyes Wide Shut ili Magnolia, znači prije točno 10 godina) svidjeti film sa Tom Cruiseom, a onda… dva u godinu dana!
Valkyrie
Žanr:
drama, ratni, povijesni
Uloge:
Tom Cruise, Kenneth Branagh, Bill Nighy, Tom Wilkinson, Carice van Houten
Režija:
Bryan Singer
Scenarij:
Nathan Alexander, Christopher McQuarrie
Producent/i:
Christopher McQuarrie, Gilbert Adler
Trajanje:
121′
Godina izdanja:
2008.
Zemlja:
SAD / Njemačka
Izdavač/Distributer:
Metro Goldwyn Mayer
Prvi je bila parodija Tropic Thunder (gdje se Ben Stiller pokazao kao bolji redatelj nego glumac, jer pustimo sve filmove nakon toga, kad god ga vidim, sjetim se onog patenta od traperica u There’s something about Mary). U Tropic Thunder Cruise je vrlo neočekivano prihvatio sitnu sporednu ulogu, praktički su ga maskirali, a ta maska je očito bila rješenje koje mu je bilo potrebno da njegovo preglumljavanje postane opušteno.
Ne mogu reći je li ili nije zaslužio Oscara za Rođen 4. srpnja i Kišnog čovjeka, ali molio bih Akademiju da mu udjeli jednog makar počasnog da se čovjek može primiriti i počne glumiti malo opuštenije, jer što je dalje od nagrade njegova gluma je sve usiljenija.
Ali, hajdemo mi do drugog filma. Operacija Valkira. Argh… čuvši da će Cruise glumiti jednookog časnika Wermachta koji je pokušao dokinuti vladavinu Hitlera, SS-a i Gestapa, pomislio sam: neeeeee…. I s jedne strane moje zgražanje bilo je puno meni prihvatljivih razloga: kad se sjetim njega u filmovima povijesne tematike, za vrijeme cijelog filma mislim kako će Tom promijeniti povijest. Ma kako je mogao ne spasiti samuraje pred izumiranjem u Last Samurai?!
Takav osjećaj pratio me je cijelo vrijeme filma… iskreno sam očekivao da će uspjeti izvršiti asasinanciju na Hitlera, a ono ništa. Hitler s par masnica izišao iz Vučjeg brloga. Svaki tren mi se činilo da dolazi neki trenutak u kojem će Tom udariti čizmom u pijesak, da će nabrijana verzija Lugera poskočiti prema njegovoj ruci (kako se to već događalo u MI2) i da će Drugi svjetski rat krenuti novim smjerom. Ali ništa.
Dobro, priznajem, kriv sam ja i moja očekivanja stečena dugogodišnjim Tomovim ulogama – i to uvijek istima, s istim izrazima lica, mimikom i dojmom blaže iskompleksiranosti. Čovjek koji manje od njega mijenja svoj repertoar izraza je samo Steven Seagal, ali njegov posao je i tako raditi poluge na rukama zlikovaca.

Kažu da je stvarni jednooki junak, pukovnik Staufenberg, odgovoran za pokušaj atentata na Hitlera jako izgledom nalikovao Cruiseu, a karakterne osobine su mu bile takve da ne mogu zamisliti nešto drugo što bi Tom radije glumio:
Čovjek iznimne snage volje, makar i osakaćen, sposoban razlikovati dobro i zlo čak i u vrijeme rata usprkos svoj propagandi, te se kao junak afričke bojišnice vraća u Berlin i s nizom vojnih i civilnih moćnika planira ubojstvo Hitlera.
Nevezano uz ovaj uradak, podsjetio bih na film Konačan pad (Der Untergang), izvrsno odrađen prikaz posljednjih Hitlerovih sati u Vučjem brlogu.

Teškoća s povijesnom tematikom je ta što iako je financijski vrlo isplativo podmetnuti top poznatog glumca, takav film jednostavno ne može pobjeći od drugih njegovih uloga i značaja. Nije povijesni, ali kao primjer pretencioznijeg filma uzimam Babel, gdje zbog Brada Pitta stalno očekujem da se dogodi NEŠTO, ali radnja polako završi i ostane jedan isprazni osjećaj… ali Brad Pitt…! Zašto nije učinio ovo ili ono…
Operacija Valkira je solidno odrađen film. Povijesne činjenice i pažnja posvećena detaljima u potpunosti zadovoljavaju. Izbor glumaca je vrlo dobar, a većina njih je glumila u intrigantnom filmu slične tematike, Final solution (britanski film na temu knjižice pronađene nakon Drugog svjetskog rata u Hitlerovoj rezidenciji blizu Berlina, koja je 1942. predstavljena višim časnicima, te koja uvodi jasne i užasavajuće mjere za konačno riješenje prisustva Židova u Europi. )
Film traje možda ipak malo predugo, ali s druge strane, i plan za Hitlerov atentat je bio kompleksan. Melodramatiziranja ima u malim količinama, naravno od strane Tomove uloge, ali je podnošljivo, osim samog kraja gdje je i mogao preskočiti zadnju rečenicu, ali bi tad zasigurno slabije prošao na američkom tržištu.
Dobar pokušaj probijanja jezične barijere, ali ipak iritantan početak je filma gdje Cruise piše u ratni dnevnik, i govori na njemačkom, ali vrlo brzo zamijeni engleskim jezikom.
Nije mi poznato kako je film prošao u njemačkim kinima, ali u svakom slučaju Cruise nakon Japana neuspješno pokušava riješiti povijesne prijelomne događaje i u Europi.



