Iako se na prvi pogled čini blasfemičnim, uzeti smijeh kao način borbe protiv Hitlera i nacističke ideologije uopće nije loša stvar
George Tabori imao je i osobnih razloga za pisanje
svoje farse ‘Mein Kampf’. Rođen u Budimpešti 1914. godine, Tabori je za
vrijeme Drugog svjetskog rata doživio da mu užu obitelj odvedu u
Auschwitz, odakle su se – zahvaljujući bijegu – živi vratili njegova
majka i brat, dok mu je otac 1944. umro u tamošnjim plinskim komorama.
Mladi kazališni redatelj George Tabori je za to vrijeme bio u Londonu, u
koji je emigrirao još 1936. godine, no često se u svojim prozama i
komadima koje je pisao za scenu vraćao događajima iz Drugog svjetskog
rata. ‘Mein Kampf’ je bio njegov obračun s Hitlerom, čovjekom koji se
preko granica ludila shvaćao ozbiljno, kao i vlastite zločinačke ideje,
pa se čini itekako logičnim pretvoriti ga u lik iz nemilosrdne farse.
‘Mein Kampf’ je premijerno izveden u bečkom Burgtheateru 5. svibnja
1987. godine, a sam George Tabori je glumio jednog od dva glavna lika,
izmišljenog starog Židova Schloma Herzla iz Beča, koji se upoznaje s mladim došljakom iz austrijske provincije.
Dvadesetogodišnjak u pitanju jest Adolf Hitler,
nesigurni mladić megalomanskih tendencija koji želi studirati
slikarstvo i uklopiti se u velegrad Beč, u čemu mu pomaže baš stari
Židov Herzl. Ova metafizički okrutna šala, po kojoj je Hitlera u
politiku usmjerio baš jedan Židov, bila je veliki kazališni hit i zbog
svoje tematike, ali i zbog Taborijevog crnog humora, kojim je cijeli
tekst prožet do srži.
Iako se na prvi pogled čini blasfemičnim, uzeti
smijeh kao način borbe protiv Hitlera i nacističke ideologije uopće nije
loša stvar, posebice zbog toga što su nacisti prezirali humor,
subverziju i satiru, nesposobni za smijeh na vlastiti račun. Zbog svega
toga je ‘Mein Kampf’ postao jedna od najizvođenijih farsi u kazalištima
njemačkog govornog područja, a bilo je samo pitanje vremena kada će se
dramski tekst pokušati pretvoriti u film.
Taj trenutak je došao, s obzirom da je ovog tjedna u Njemačkoj održana premijera filma ‘Mein Kampf’ koji je režirao Švicarac Urs Odermatt. Mladog Adolfa glumi njemački glumac Tom Schilling,
koji je za ulogu i ekstremno smršavio, jer je njegov Hitler siromašni
polubeskućnik koji se smuca po ulicama austrougarskog Beča, jedva nalazi
smještaj u domu za muškarce, a jedinog prijatelja, unatoč svojem
antisemitizmu, u starom Židovu.
Ulogu Schloma Herzla preuzeo je pak
legendarni njemački glumacGötz George, a snimalo se na autentičnim bečkim lokacijama, kao i u njemačkom gradiću Zittau, koji je predstavljao austrijsku provinciju.
Kao i uvijek kada je riječ o umjetničkoj obradi Hitlera u Njemačkoj,
kontroverze nisu izostale. Slično je i bilo 2004. godine, kada je film
‘Der Untergang’ izazvao višemjesečnu javnu raspravu o tome ide li se
predaleko u humanizaciji Adolfa Hitlera, što je u tom filmu najviše
rezultat maestralne uloge Brune Ganza kao njemačkog
Führera.
Zamjerke kritičara ovaj put idu tome da se režiser Odermatt
nije mogao odlučiti snima li ludo komičnu farsu ili realističnu komediju
s ponekim elementom drame te da je ton filma zapravo promašen. Neki idu
korak dalje, poput filmskog kritičara berlinskog Tagesspiegela, koji
piše da je ‘jedina dobra stvar u vezi Odermattovog filma to što će ljude
podsjetiti na Taborijevu dramu’.
Pohvale su zato dobili glavni glumci,
naročito mladi Tom Schilling, za kojeg se svi kritičari slažu da je beskrajno smiješan kao nedorasli i frustrirani Hitler.
