Solidna ideja prikazivanja interneta sa slabom realizacijom
Popularni japanski redatelj Hideo Nakata proslavio se
zanimljivim horor filmovima poput ‘Kruga’, u kojem je pokazao da zna
kvalitetno upravljati atmosferom koja je izrazito potrebna za taj žanr.
Naravno, Hollywood je popularnost ‘Kruga’ odlučio iskoristiti i snimiti
američku verziju koja se isto pokazala popularnom (dobro je zaradila)
iako smo dobili znatno slabiji film. Zanimljivo, Nakata je prihvatio
režirati remake nastavka, što je ujedno bio njegov prvijenac na
engleskom jeziku. Nakon toga snimao je japanske horore sve do filma
‘Chatroom’, triler drame u britanskoj produkciji.
Osnovna radnja je jednostavna: grupa tinejdžera sastaje se preko chata i
jedan od njih postupno potiče njihovo loše ponašanje u stvarnome
svijetu, što će eskalirati sve većim problemima. Sva virtualna
komunikacija predstavljena je poput stvarne, u kojoj glavni likovi
razgovaraju licem u lice unutar jedne sobe. Takav pristup je zanimljiv i
dobro realiziran, no nažalost to je rijetka odlika tog filma.
Nakon
uvodnih 15-ak minuta gledatelj se brzo privikne na stil u sklopu kojeg
pratimo likove naizmjence kroz virtualan i stvaran svijet, nakon čega se
u potpunosti posvećujemo priči koja stoji iza svega. Iako ona sama po
sebi nije loša, traljav scenarij i često slaba gluma ne pružaju potpun
doživljaj.
Glumci su mladi i neiskusni, a Nakata im očito ne pruža
dovoljno instrukcija jer se često gube u zahtjevnijim scenama. Uzmemo li
u obzir i zbunjujući scenarij – razvoj likova je često besmislen, a
dijalog neuvjerljiv – gledatelja uistinu više nije briga što se događa s
njima. Tako se gubi i sva napetost koja se nastoji postići.
Navedene mane nisu toliko očite u prvoj polovici filma, ali kako vrijeme
odmiče, tako i neuvjerljivost raste. Zašto svi likovi dopuštaju da se
njima tako jednostavno manipulira? Gledateljima nikako nije jasno zašto
su oni tako ‘glupi’ i koja je prava motivacija negativca da nanosi zlo
(iako mu je dano najviše pozadinske priče).
Balans među likovima ne
postoji i sva je koncentracija na ‘negativcu’, no i to je loše odrađeno,
s obzirom da su njegovi motivi nejasni, bez obzira na
pregršt pozadinske ekspozicije. Stoga na ekranu imamo zamršeno
ostvarenje u kojem nas likovi živciraju svojim postupcima, a razvoj
radnje razočarava.
‘Chatroom’ nije za preporuku iako bismo na prvo gledanje mogli biti
očarani stilom i atmosferom. Nakata je time potvrdio da je vizualno
korektan redatelj, ali i dokazao da sam stil ne može nositi film bez
korektnih glumaca i tečnog, kvalitetnog scenarija.
