Ovogodišnja predstavnica Hrvatske na Eurosongu moćna je pop balada otpjevana u visokim registrima i prearanžirana za trominutni standard koji ovo natjecanje zahtijeva
Izvrsno koncipiranim jednosatnim showom koji je
kulminirao izvedbom hrvatske predstavnice na ovogodišnjem Eurosongu –
naslovne pjesme njezina posljednjeg albuma ‘Nebo’, Nina Badrić je
ostatku domaće scene održala lekciju na temu kako iskoristiti natjecanje
za pjesmu Eurovizije kao platformu za učvršćivanje vlastitog zvjezdanog
statusa.
Kad je HTV objavio da dvadeseta, jubilarna Dora neće biti natjecanje, jer je za predstavnika Hrvatske na Eurosongu odabrana Nina Badrić, javnost je reagirala dvojako. Neki su žalili za zlatnim vremenima kristalne dvorane hotela Kvarner u Opatiji, Duškom i Barbarom,
green roomom, lobiranjima, nadglasavanjima i ostalim ludorijama koja
obično vezujemo za hrvatsko natjecanje za pjesmu Eurovizije.
Drugi su se
prisjetili prošlogodišnjeg debakla s maratonskim anti-talent showom
koji je doveo do debakla Darije Kinzer na Eurosongu,
i u duhu opće štednje pozdravili ‘kresanje’ i Dore. Bilo je, dakako, i
onih (osobito među kolegicama) koji su sumnjali u to da je Nina Badrić
pravi izbor, iako je jasno da je riječ o jednoj od rijetkih regionalnih
pop zvijezda iz Hrvatske koja nije prešla na tamnu stranu turbo-trasha.
Odabir pjevača unaprijed već godinama nije neobična pojava za Eurosong, a
i ove su godine gotovo sve zemlje u regiji već odredile svoje
kandidate. Tako Crna Gora šalje svog vjerojatno najpoznatijeg glazbenika Ramba Amadeusa, Makedonija se odlučila za također regionalno priznatu Kaliopi, dok će BiH nakon visokog plasmana Dine Merlina ove godine predstavljati nešto manje poznata, ali ništa manje kvalitetna pjevačica Maya Sar.
Svi su oni trebali biti gosti večerašnjeg showa nazvanog ‘Idemo na
Eurosong – s Ninom’, a iz nepoznatih razloga nije se pojavio jedino
Rambo Amadeus. Njegov izostanak izazvao je možda i jedini nespretno
izvedeni segment showa – iako se Nina planirala revanširati Rambu
obradom ‘Udri jače, manijače’, koju je napisao za Dinu Dvornika, tijekom
izvedbe ga je tobož nazvala telefonom i konstatirala da ne može doći,
no da će ona svejedno otpjevati njegovu pjesmu.
Ostalo je bilo pedantno i dosljedno konceptu showa – ustoličiti Ninu kao
najveću regionalnu zvijezdu iz Hrvatske, te predstaviti njezine najveće
hitove u atraktivnim izvedbama, s angažiranom publikom, dvadesetočlanim
orkestrom, razigranim plesačkim skupinama Step by Step, Atomic Dance Factory, plesnog studija Tala i Ivone Perkov, a sve to u dinamičnoj režiji Ivana Miladinova, koja je dopustila tek dvije najave Daniele Trbović
u offu.
Ovako dinamičan glazbeni show HTV nije
nikad proizveo – bilo je tu buktinja, umjetnih pahulja, spuštanja
plesača sa stropa, višestrukih presvlačenja Nine i plesača u toalete
uglavnom kompatibilne pjesmi koja se izvodi, a iznad svega je lebdjela
aura pozitivnog i prijateljskog imidža koji Nina ima kod publike, ali i
među kolegama koji su je dostojanstveno podržali. Duet s Emilijom Kokić podsjetio je na ‘Rock Me Baby’ i ‘Ja sam vlak’, Nina je potom s Harijem Varešanovićem otpjevala ‘Lejlu’, dok su ponajbolji trenuci večeri bili baladni dueti s Kaliopi i Mayom Sar.
Ovogodišnja predstavnica
Hrvatske na Eurosongu moćna je pop balada otpjevana u visokim
registrima i prearanžirana za trominutni standard koji ovo natjecanje
zahtijeva. Ponajveća kvaliteta pjesme jest ta što napokon ne zvuči niti
kao loša kvazi-etno popevka niti kao banalna češka dance poskočica, već
kao normalna, rafinirana laganica koja ne ulazi u uho iz prve, a nakon
petog-šestog slušanja vas ne tjera da promijenite stanicu. Doživljaj pjesme, naravno, uvelike ovisi o tome volite li Nininu glazbu ili ne, no čak i da niste njezin fan, treba cijeniti trud aranžera i autora Ante Gele da približi pjesmu retro štihu 80-tih, negdje na tragu lakih komada Cyndi Lauper.
Jubilarna, 20. Dora donijela nam je svježu koncepciju koja
će se iduće godine vjerojatno morati ponovno mijenjati kako bi ostala
svježa. Donijela nam je i solidnu pjesmu, koja bi, obzirom na Ninin
regionalni ugled, svakako trebala ući u finale. A za one najsitničavije –
donijela je i popriličnu uštedu pretplatnicima Hrvatske televizije, tj.
svima nama, jer za ovogodišnji festival koji neki smatraju i vrhuncem
euro-trasha nismo potrošili dodatne kune na preskupe kompozitore.
