Redateljica ‘Dobrog života’, dokumentarnog filma o
sjaji i bijedi života u bogatstvu i siromaštvu, govori o svom
proslavljenom uratku, svjetskoj gospodarskoj krizi, metodama rada na
dokumentarcima i konkretnim novim projektima. Prije nekoliko desetljeća, obitelj Mette živjela je u
luksuzu – danas, majka i kćer jedva da preživljavaju od jedne jedine
penzije, zbrajajući svaki euro pri odlasku u trgovinu i kupovini
toaletnog papira. ‘Dobar život ‘ fascinantan je film o uspjehu i padu
dvije žene, uspjehu da se bogato uda (majka) i uspjehu da se odraste u
balonu elitnog življenja (kćer), ali s tragičnim posljedicama života u
iluziji: majka je danas socijalni slučaj na rubu smrti i alkoholizma, a
kćer sredovječna poznavateljica nekoliko stranih jezika, koja
jednostavno ne želi raditi jer smatra da je odgojena ‘iznad toga’.
Redateljica Eva Mulvad pratila je njihove živote
tijekom razdoblja od tri godine, a rezultat je ‘Dobar život’,
dokumentarni film koji je krenuo u distribuciju Dokukina KIC:
‘Tražila sam priču nalik na bajku, nešto poput filma ‘Sivi vrtovi’ velike braće Maysels.
Htjela sam snimiti nešto slično, nešto što bi se gledalo kao
literatura, a zanimali su me i složeni likovi. Jednog sam se dana vozila
u automobilu i s obitelji slušala prilog na radiju, koji me oduševio.
Bilo je to točno ono što sam tražila, duhoviti ljudi iz više klase s
problemom.’
Današnji nam kapitalizam uglavnom servira priče o ‘američkom
snu’, priče o uspjehu. ‘Dobar život’ izokreće ovu temu, iako zadržava
naslov ‘Dobar život’. Je li to ironija ili nostalgija za prošlošću? Ili
poruka da i život u siromaštvu može biti dobar?
‘Dobar život’ je ono s čime su oni u sukobu – obzirom da su živjele
‘Dobar život’ u prošlosti, ove žene imaju puno problema živjeti dobar
život u sadašnjosti, jer odbijaju živjeti u skladu s vremenom. Mislim da
svi mi previše vremena posvećujemo sreći i uspjehu, zbog čega moj
naslov pokušava formirati glavno pitanje, upravo ono o sreći i novcu.
Osim toga, mislim da možemo pronaći paralele i na većoj razini – može li
Europa zadržati svoj status privilegiranog bogataša, ako ne izmislimo
moderni način za zarađivanje novca? Danas imamo velike stope
nezaposlenosti, a Grčka je na putu bankrota. Jesmo li sigurni da ćemo u
budućnosti imati dobar život? Naslov može zvučati ironično, ali nije
namijenjen opisivanju njihovog siromaštva, već se referira na dobar
život, koji je prošlost za ove žene, ali i budućnost za sve nas.
Apstrakcija koja je možda nestvarna, idealizirana slika, ali i nešto oko
čega nam se vrte životi.
Što je bilo važnije, metafora trenutne gospodarske krize ili
individualne sudbine i psihologija ljudi koji odbijaju vjerovati da
novac raste na drveću?
Trenutna gospodarska kriza jako mi je važna. Mislim da uvijek moraš biti
nošen većom razinom svoje priče, ne bi li publika imala razloga vidjeti
ovaj film. On nije samo film o sudbini tih žena, već o nečemu
univerzalnome. Svi ti financijski problemi današnjeg svijeta postavljaju
pitanje važnosti promjene ekonomskog statusa, kod mnogih ljudi. A tu je
i filozofsko pitanje novca kao izvora sreće – svijet polako počinje
debatirati o tome je li to istina.
Koliko je trajala produkcija?
Tri godine snimanja, s pauzama. Žene sam posjećivala dva do tri puta na
godinu, a sve zajedno, to je tri mjeseca snimanja u komadu.
Jeste li morali platiti majci i kćeri, tj. ‘financijski im
pomoći’ u teškoj situaciji, ne bi li zauzvrat dobili priliku snimati ih u
tako sirovim i emocionalnim, privatnim situacijama?
U dokumentarcima nije pametno imati novac kao osnovu za suradnju. Ali
da, imali smo neke dogovore s obitelji, što znači da će dobiti dio
zarade od filma, a pomogli smo im i s manjim stvarima, kao što je hrana i
sl., tijekom samog snimanja.
Za svoj prošli dokumentarac ‘Neprijatelji sreće’ (2006),
osvojili ste mnoge nagrade. Koliko je to pomoglo pri gradnji karijere u
svijetu dokumentaraca i poslovnom životu izvan televizije?
Ljudi s novcem vam više vjeruju, jer ste se dokazali. Ali u isto vrijeme
je i teško, jer puno ljudi očekuje nešto slično zadnjem filmu. Uvijek
mi je teško započeti novi projekt, puna sam sumnje… Ali sumnja isto
tako može biti i metoda.
Još uvijek radite za televiziju?
Da, radim u svojoj produkcijskoj kompaniji. Vlasnica sam te tvrtke s tri
druga redatelja i producenta, a svoje filmove prodajemo televiziji.
Dakle, radim kao vanjski suradnik, nisam zaposlena na televiziji.
Što će biti vas sljedeći veliki projekt?
Trenutno radim na novom međunarodnom projektu, o lijepom mladom
violinisti, kao i na domaćem projektu o starom dvorcu, koji je postao
luksuzni dom za umirovljenike. Uz neke druge filmove o kojima još ništa
ne mogu govoriti.
