Mali princ najpoznatija je knjiga francuskog pilota Antoinea de Sainta-Exuperyja iz 1943. godine.

Saint-Exupéry napisao ju je dok je živio u SAD-u. Prevedena je na preko 230 svjetskih jezika i dijalekta, i prodana u više od 80 milijuna primjeraka, tako da je to jedna od najprodavanijih knjiga svijeta.

Njene misli aktualne su i danas. Pročitajte i prisjetite se nekih od njih.

• Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno, očima je nevidljivo.
• Ljudi više nemaju vremena bilo što upoznavati. Oni u trgovca kupuju već gotove stvari. Ali, kako nema trgovaca prijateljima, ljudi više nemaju prijatelja. Ako hoćeš prijatelja, pripitomi me!
• Oči su slijepe. Treba tražiti srcem.
• Čovjeku nikad nije po volji, ma gdje bio.
• Govor je izvor svih nesporazuma.
• Puno je teže suditi sebi samome nego drugima. Ako uspiješ sebi dobro suditi, znači da si pravi mudrac.
• Odrasle osobe vole brojeve. Kad im pričate o nekom novom prijatelju, nikad vas neće zapitati o onom što je bitno. Nikad vam neće reći: “Kakva je boja njegovog glasa? Koje su mu najomiljenije igre? Da li skuplja leptire?” Nego vas pitaju: “Koliko mu je godina? Koliko ima braće? Koliko je težak? Koliko zarađuje njegov otac?” Tek tada smatraju da ga poznaju.
• Ako kažete odraslim osobama: “Vidio sam jednu lijepu kuću od crvenih cigli sa geranijama na prozorima i golubovima na krovu”, oni nisu u stanju zamisliti tu kuću. Treba im reći: “Vidio sam kuću od sto tisuća franaka”. Tada će uzviknuti: “Kako je lijepa!”
• Djeca trebaju biti vrlo strpljiva s odraslima.
• Mi koji shvaćamo život, mi ne marimo za brojeve.
• I ako ja poznajem jedan jedinstveni cvijet, koga nema nigdje osim na mom planetu, i koji jedna mala ovca može uništiti u jednom trenu, samo tako, jednog jutra, čak i ne shvaćajući što čini, zar to nije važno!
• Treba od svakoga zahtijevati, ono što može učiniti. Vlast u prvom redu, ovisi o razumu.
• Vi uopće ne ličite na moju ružu, vi još ništa ne značite. Nitko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao što je bila moja lisica. Bila je to obična lisica slična stotinama drugih. Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svijetu.
• Lijepe ste, ali ste prazne. Čovjek ne može umrijeti za vas.
• Ljudi sa tvoje planete, uzgajaju pet tisuća ruža samo u jednom vrtu i nisu u stanju da u njima nađu ono što traže A ipak, ono što traže, može se naći u jednoj jedinoj ruži ili u malo vode.
• Izgledat će kao da sam umro, ali to neće biti istina.
• Čovjek je osamljen i među ljudima.
• Mogao bih postati kao odrasli, koje zanimaju samo brojke.
• Ruže su pune proturječnosti. Ali ja sam bio odviše mlad da bih znao voljeti.
• Kud te noge nose, neće te dovesti daleko.
• Tada mu nisam govorio ni o boama, ni o prašumama, ni o zvijezdama. Spuštao sam se na njegovu razinu. Pričao sam mu o bridžu, golfu, politici i kravatama. I veliki je bio strašno sretan što poznaje tako razborita čovjeka.
• Trnje ne služi ničemu, ono je obična podvala cvijeća.
• Moram podnijeti dvije – tri gusjenice, ako želim vidjeti leptire.
• Ipak mi se on jedini ne čini smiješnim. Možda zato što se bavi nečim drugim, a ne samim sobom.
• Kad hoćeš biti duhovit, dogodi se da malko slažeš.
• Moglo bi se ugurati cijelo čovječanstvo na najmanji pacifički otok. Odrasli vam, naravno, neće povjerovati. Oni sebi utvaraju da zauzimaju mnogo mjesta.
• Pitam se ne svijetle li zvijezde radi toga da bi svatko od nas mogao pronaći svoju.
• A ljudi nemaju mašte. Ponavljaju što im se kaže.
• Upoznajemo samo ono što pripitomimo.
• Vrijeme koje si utrošio na svoju ružu, učinilo ju je toliko značajnom.
• Samo djeca znaju što traže.
• Ljudi se natrpaju u vlakove, ali ne znaju kamo će. Ušeprtlje se i vrte u krugu.
• Ako je riječ o korovu, treba ga iščupati čim ga primijetiš.
• Žalosno je zaboraviti prijatelja.
• Ono što krasi pustinju, to je što se u njoj negdje skriva bunar.
• Bilo da je u pitanju kuća, zvijezde ili pustinja, ono što čini njihovu ljepotu – nevidljivo je!