Pretili ljudi pamte slabije od svojih mršavijih prijatelja, pokazalo je
manje istraživanje čiji su rezultati objavljeni u časopisu Journal of
Experimental Psychology.
Istraživanje provedeno na 50
dobrovoljaca pokazalo je da je pretilost povezana s lošijim “epizodnim
pamćenjem”, zahvaljujući kojemu se osoba može sjetiti scenarija iz
prošlosti s početkom, sredinom i krajem. To je prirodan oblik pamćenja
jer mozak na taj način lakše slaže sjećanja, a osoba svoj život vidi kao
kronološki slijed događaja koja dijeli u poglavlja s obzirom na
najvažnije događaje i prekretnice.
Epizodno
pamćenje vrsta je dugoročnog pamćenja koje se formira u dijelu mozga
pod nazivom dorzalni hipokampus, a zaslužan je za autobiografska
sjećanja, primjerice, sjećanje na zadnje druženje s prijateljima, ali i
posljednji konzumirani obrok. Stručnjaci za pretilost sve češće
proučavaju vezu između dorzalnog hipokampusa i epizodnog pamćenja jer se
smatra da ima važnu ulogu u regulaciji prehrane.
Rezultati
istraživanja objavljeni u Journal of Experimental Psychology pokazali
su da je kod pretilih ljudi sjećanje na nedavni obrok manje snažno, zbog
čega češće posežu za novim.
U testu pamćenja
sudjelovalo je pedeset osoba čiji je indeks tjelesne težine iznosio od
18 (zdrava težina) do 51 (vrlo pretile osobe). Trebali su ‘skriti’
predmete u različita vremenska razdoblja i u različite situacije
prikazane na kompjutorskom zaslonu. Kasnije se od njih tražilo da se
prisjete što su skrili, kada i gdje.
Pretile osobe imale su za 15 posto slabiji rezultat od mršavijih ispitanika iz istraživanja.
“Kod
osoba s većim indeksom tjelesne težine zamijećena je slabija
slikovitost kada je o pamćenju riječ, no nisu ništa zaboravile”, rekla
je za BBC dr. Lucy Cheke sa Sveučilišta u Cambridgeu.
“Istraživanje
upućuje na to da slabije sjećanje na nedavno konzumiran obrok koji
ostavlja slabiji trag u pamćenju debljih ljudi vjerojatno utječe i na
njihovu slabiju sposobnost reguliranja količine hrane i obroka kasnije
tijekom dana”, zaključuje dr. Cheke.
Hormon gladi ima veliku ulogu u tome koliko hrane unosimo u organizam, no otprije je poznato da na to utječe i naš mozak.
“Uočili
smo mehanizam po kojemu debljina potiče samu sebe”, kaže dr. Cheke te
dodaje da je “koncentriranost na hranu prisutna kod svih ljudi”, no da
je” izraženija kod pretilih”. “Nadamo se da ćemo uz pomoć ovih saznanja
uspjeti pomoći onima kojima je u ovakvim situacijama pomoć potrebna”,
rekla je britanska znanstvenica, istaknuvši da pretilost ne utječe na ostale aspekte pamćenja, poput primjerice općeg znanja.
