Dickinson je jedan od predavača na konferenciji EBAN Winter University koji je privukao najviše pozornosti
Bruce Dickinson, frontmen grupe Iron Maiden i jedan od poslovnih
anđela na konferenciji EBAN Winter University, u intervjuu za
Novu TV progovorio o sebi, iskustvu u Hrvatsko, ali i Sarajevu
1994. godine.
Dickinson je jedan od predavača na konferenciji koji je privukao
najviše pozornosti.
Došli ste ovdje zbog poslovne konferencije, što Vas
motivira da pomažete drugim poduzetnicima kao poslovni
anđeo?
“Pozvali su me i zvučalo je zabavno. Rekli su mi da ću imati i
večeru s predsjednicom Hrvatske i pomislio sam: Nikad nisam
večerao s predsjednicom Hrvatske. Zvuči jako zabavno i također
ćemo se baviti poduzetništvom, posebice vezano uz pivo.
Istražujemo malo mogućnosti, mogli bismo surađivati”.
Vi ste pjevač, pilot, pisac i biznismen. Kako uspijevate
sve to uskladiti?
“Moram raditi stvari jednu po jednu. U osnovi, sve te profesije
dijele iste karakteristike. Morate biti strastveni i morate u
bilo čemu što radite tražiti nešto što vam je posebno”.
Što mislite o današnjoj glazbenoj industriji?
“Mogao bih neprestano pričati o tome kako je nekad bilo, više
nije tako. Digitalno doba, skidanje glazbe, način na koji ljudi
plaćaju glazbu je drugačiji. Osnove u glazbenoj industriji ostale
su iste, osnove glazbe ostale su iste. Morate imati dobru glazbu
i dobro je izvoditi”.
1994. otišli ste u Sarajevo koje je bilo pod opsadom i
održali ste koncert. Recite mi više o tom iskustvu…
“Tamo sam bio samo tri ili četiri dana, ali to su mi bila tri,
četiri najduža dana. Imao sam osjećaj kao da traju cijelu
vječnost. Ne mogu ni zamisliti kako je bilo ljudima koji su
živjeli tamo, ali za mene koji sam došao iz božićnog ugođaja,
gdje su svi sretni, gdje svi razmišljaju o kupnji purice i
poklona, otići usred mjesta gdje su ljudi ostali bez svega, gdje
ih se ubija, gdje se ubijaju djeca, raznose, gdje je siročad i
svirati koncert za njih i onda pobjeći s tog mjesta u čudnim
okolnostima i odjednom se opet vratite tamo gdje je Božić, gdje
su purice. Pitali su me: ‘Gdje si bio?’. Ja bih samo rekao: ‘To
je duga priča”‘.
Imali ste nekoliko koncerata u Hrvatskoj. Je li Vam nešto
posebno ostalo u sjećanju?
“Imao sam sjajan razgovor s gospodinom Bilićem. Večerali smo s
njim kad je… mislim da je baš tada postao trener hrvatske
reprezentacije. Nikad nisam razgovarao s nogometnim trenerom
prije toga i bilo mi je zanimljivo. Bio sam vrlo impresioniran”.
Kada čujete riječ Hrvatska, što Vam prvo padne na
pamet?
“Jadran, Dubrovnik i čudna alkoholna pića”.
Čudna? Zašto čudna?
“Zbog njihove neobične boje i mirisa i krušaka u bocama. Rakija i
slična pića”.
Jesu li Vam se svidjela?
“Zapravo jesu. Imam malu kolekciju kod kuće”.
Koja je Vaša poruka za sve mlade ljude koji pokušavaju
uspjeti?
“Naporno radite, uživajte u tome i nikad, nikad, baš nikad
nemojte odustajati”.
