Hladno Pivo su već neko vrijeme jedan od najetabiliranijih ( a čini se i plaćenijih) domaćih bendova. Svakim novim albumom sve su smrtnije ozbiljniji, kako izgledom i ikonografijom, tako i glazbom i stihovima. Novi album dolazi nam upakiran u kožnati uvez, no unatoč općoj ozbiljnosti, Mile Kekin i dalje domišljato "klepa" stihove

Unatoč "ozbiljnom" imidžu benda u posljednje vrijeme, Mile Kekin i dalje domišljato "klepa" stihove

I sam kožnati omot albuma, u obliku mini knjige žalbe koja se nalazi iza svakog šanka, te bogato opremljen booklet, kojih bi se posramile i neke inozemne zvijezde većeg kalibra, upućuju na to kako su Hladno Pivo već neko vrijeme jedan od najetabiliranijih (i očito plaćenijih) domaćih bendova.

Svakim novim albumom sve su smrtnije ozbiljniji, kako izgledom, tako i glazbom i stihovima, a ako mene pitate, meni se to nimalo ne sviđa. Istina je da je Mile Kekin i dalje stihoklepac starog kalibra i širokog spektra socijalnih, antiglobalnih, ljubavnih, kavanskih i inih tema, no unatoč njihovoj aktualnosti i Miletovoj domišljatosti, ovaj album ustvari nema niti jedan jedini potencijalni hit single. Barem ne onakav koji bi se godinama mogao pamtiti. Govorim to zbog pjesama poput "Pjevajte nešto ljubavno", "Ne volim te", "Roštilj", "Zimmer frei" , te fenomenalne "Soundtrack za život", kao dokaz da su Hladno Pivo itekako sposobni napraviti jedan takav vječni hit.

Premda je ovom albumu kumovala zaista jaka medijska kampanja (što potvrđuje i više nego dobra prodaja od njegovog izlaska), moje je mišljenje da, osim eventualno zbog fensi omota od kože i duhovitih, rukom ispisanih pošalica na stranicama bookleta, ovaj album uopće ne zaslužuje toliku pompu. Ipak, koncertna turneja, koja uskoro kreće diljem Hrvatske, pokazati će koliko će nove stvari zaista biti prihvaćene od publike.

OCJENA: 3