Michael Mooreu novom filmu napada grabežljivost i profitablinost američkog zdravstvenog sustava, no što iz te priče možemo naučiti o vlastitom dvorištu?

U svom novom djelu Michael Moore napada motive zdravstvenog sustava Sjedinjenih Američkih Država-a. Kao i cijelo američko gospodarstvo, tako je i zdravstvo usmjereno prije svega prema ostvarivanju profita, na štetu socijalnih prava. Čitava serija bizarnih priča koja nas u ovom filmu očekuje, bez sumnje će ostaviti gorak okus u ustima i priliku da preispitamo i vlastitu situaciju.

Fokusirajući se na ponašanje institucija koje se bave zdravstvenim osiguranjem i na strašne medote farmaceutske industrije, Moore će u SICKO-u žestoko napasti kompletan sustav, a svakako se ogrebati i o mnoge druge aktualne teme.

Cijelu priča oko inspiracije za film Moore pripisuje jednoj situaciji u devedesetima kad je za NBC režirao emisiju TV Nations, i jednom epizodom kad je upriličio Zdravstvenu Olimpijadu. Poslao je tri tima snimatelja da u hitnoj službi tri grada u SAD-u, Kanadi i Kubi snimaju i mjere vrijeme odziva i uslugu hitne službe na dojavu o lomu noge. Najbrža i uz to jedina besplatna bila je hitna u Havani. NBC ovo nije želio objaviti, lažirajući kasnije u emisiji da je Olimpijadu pobijedila Kanada.

Na stranu s manipulacijom medijima, kojom se i sam Moore nerijetko koristi, ali svakako treba pogledati Mooreov novi film, i stvoriti vlastito mišljenje o organizaciji zdravstvene industrije.
Dok se Amerika bori sa nepravičnom sustavom, preskupim uslugama i ljekovima, ostale države polako ali sigurno kreću prema privatizaciji zdravstvenih usluga. Da li je to dobar put, i jesmo li i mi na njemu - teško je znati. Jasno je da će Moore istaknuti samo jednu stranu priče, ali bez obzira podržavali je ili ne, bitno je spoznati mogućnosti, i probuditi javnost na ovu delikatnu temu. A teško je naći delikatniju, jer znamo - lako je dok si zdrav, jao bolesnima.