Dobra priča nasuprot mučne i klaustrofobične režije

Izvorni naslov: The Bourne Ultimatum
Režija: Paul Greengras
Glumci: Matt Damon, David Straithairn, Julia Stiles, Joan Allen
Trajanje: 111 minuta
Ocjena: 7/10

Treći nastavak serijala o superšpijunu Jasonu Bourneu mnogo je bolji od svojih prethodnika, ali ipak ostaje dojam da je ovaj scenarij mogao biti impresivnije ekraniziran u rukama drugog redatelja.

U trećem, i navodno posljednjem, filmu o Jasonu Bourneu ovaj će bivši agent CIA-e napokon saznati sve o svojoj pravoj prošlosti i razlozima zašto je jedan od najtraženijih, ali i najubojitijih ljudi na svijetu kojeg američke obavještajne službe smatraju izuzetnom prijetnjom za nacionalnu sigurnost. Dok je nedorečenost priče bio najveći problem prva dva filma u serijalu, ovdje je radnja izuzetno dobro razrađena, a sve je skupa popraćeno izuzetno dobro iskoreografiranim i dinamičnim akcijskim scenama.

Jason Bourne je špijun za novu generaciju, hladnokrvni ubojica koji ne preza od ničeg da bi ostvario svoje ciljeve i puno je vjerodostojniji od sličnih likova koje smo imali prilike vidjeti na velikom platnu. On ne raspolaže raskošnim arsenalom oružja, ne vozi skupe automobile i ne koristi futirističke igračkice; on je običan, neuočljiv, baš kakav pravi tajni agent treba biti. Matt Damon u "Ultimatumu" pruža puno impresivniju izvedbu nego u "Identitetu" i "Nadmoći", ali s obzirom da svaki pravi junak vrijedi samo onoliko koliko i negativac koji mu je suprotstavljen, veliki doprinos kvaliteti ovoga filma dao je izvrsni glumački veteran David Straithairn koji je savršeno odigrao ulogu beskrupuloznog direktora CIA-e Noaha Vosena.

Upravo je Straithairnov lik najsvjetlija točka "Bourneova ultimatuma"; vjerojatno jedan od najboljih likova koje je glumac odigrao u svojoj bogatoj karijeri. Vosen je hladan i proračunat, sklon radikalnim postupcima i spreman se u svakom trenutku riješiti čak i svojih najbližih suradnika ukoliko smatra da mu to može donijeti korist.

Redatelj "Ultimatuma" Paul Greengrass i ovaj je film snimao svojim prepoznatljivim dokumentarističkim stilom koji je njegovao kroz svoje ranije uratke ("Let 93") i upravo je to najveća mana posljednjeg izdanka u serijalu. Greengrass cijeli film snima izuzetno dinamičnom kamerom iz ruke, uz puno naglih zoomova i brzih montažnih rezova koji stvaraju osjećaj izuzetne klaustrofobije i neugode do te mjere da je publika u ozbiljnoj opasnosti razvijanja morske bolesti negdje na polovici filma. Ovakav je stil snimanja posljednjih godina gotovo postao standard u snimanju akcijskih scena, što može vrlo dobro funkcionirati iako u rukama lošeg redatelja prizori često ispadaju mutni i nepregledni. Iako Greengrass nije loš redatelj, pa su njegove akcijske scene shodno tome vrlo atraktivne, problem je u tome što njegov cijeli film izgleda kao jedna dugačka akcijska scena što na trenutke postaje vrlo naporno za gledanje. Greengrassu ipak treba uputiti pohvalu za izvrstan izbor glazbene podloge koja jako dobro naglašava akciju i dodatno podiže naboj ionako adrenalinskih scena.

I usprkos ovim nedostacima, "Bourneov ultimatum" jedan je od boljih holivudskih trilera koje smo imali prilike vidjeti posljednjih godina, ponajprije zahvaljujući vrhunskoj priči i uvjerljivim likovima pa ga stoga nipošto ne bi bilo pošteno lišiti preporuke.